pod srebrnim sjajem mjesecine
... njegov srebrni sjaj privlaci ... budi me u nemirnoj noci, doziva ..... trgnuta iz sna, izvlacim se iz kreveta i trazim te pogledom
Tako je malo potrebno da se nadjem tebi toliko blizu ... i rijeci nisu potrebne, dovoljan je trenutak u kojem se osjecam posebno, dovoljno je da me privuces ispod mjesecine i osjetim tvoje dodire na svojoj kozi .... i dok se mjesecina rasula po nama, izgubljena u svijetu u kojem ne znam jesam li te sanjala ili su prostor ispunili uzdasi, pokreti koji kozu cine svilenkasto vlaznom, podatnom, koji u moje prepone unose strastvenu zelju, jedan drhtaj izazvati ce lavinu strasti i bio si moj, zavukao si svoje prste u moju kosu, zavukla sam svoje prste u tvoju kosu dok si istrazivao svaki djelic mene, dok si me nemilosrdno dovodio do ludila, pomicao tako da me bolje osjecas, uzivao u mom nemiru .... trajao si satima, noc je bila duga ..... mjesec visoko i u punom sjaju
Umorila sam se.... iscrpila sam te, ostao je trag iza mene i razbacane plahte, miris i okus, osjet pod punim dlanom, stisak do boli i krik zadovoljstva .... preklinjala sam, molila da ne stanes, drzala te cvrsto .... upijala te i osjecala
Vratila sam se na vrhovima prstiju u svoju postelju, noc i mjesecinu ostavila da traje u svojem srebrnom sjaju, utonula u najljepsi san, zadovoljna, ispunjena ....docekala zoru obavijenu u crveno s izlaskom sunca... jos uvijek osjecam koliko sam ti pruzila, koliko si me uzeo
Komentari: