... miris jutra u potpunoj je oprecnosti s mirisima koje mi donose trenuci u kojima grabim strast, iako razum govori jedno ... tijelo isuvise zeljno dodira uzima drugo, osjecam se zlocesto, ne smijem a gubim se pod njegovim prstima, .....osjecam u zraku napetost koja me doslovno trese, oduzima mi moc kontrole, drhtim ... nestajem u vrelini ljetnog dana na samom rubu zabranjenog i prokleto zeljnog osjecaja koji mi muti razum ...pobjegla bih od svega u trenu, no okovi ispleteni od strasti drze me cvrsto, zeljno ... i prekriti cu lice rukama, udahnuti svjezinu jutra dok ce mi tijelom strujati onaj osjecaj koji ubrzava rad srca mog, koji pod rebra moja unosi nemir ... slatko je, prokleto slatko je zivjeti za trenutke koji me izbacuju iz ravnoteze, ove grube realnosti u kojoj se krecem gotovo kao duh zarobljen u tijelu zene u najboljim godinama zeljne dodira, strasti i uzdaha u zanosu ... i ne trebam miris sapuna i bijele plahte, dovoljan je i jedan dodir zbog kojeg cu zeljeti vise, vlazna i gotovo sljepljena odjeca na meni u zanosu ju podizes i oslobadjas dijelove osjetljive na dodir usnama i uzimas me tako, malo po malo iako gotovo grubo, pokazujuci koliko to zelis, koliko me zelis pod prstima, usnama .... samo malo adrenalina, samo malo zanosa i toliko zeljene strasti, cujem rijeci te kako izgovaras i otimam se dok svaki pedalj mene zeli da nastavis .... iako ce mi zdrav razum reci da sam se uprljala, trajati ce trenutak u meni .... onaj zabranjen
Rusis moja nacela i proklinjem te zbog toga .... zelim da stanes dok cu u masti isplesti najljepsu pricu do kraja, do vrhunca na obostrano zadovoljastvo .... u mojoj masti biti ces dio mene i vidjeti cu tvoje dlanove koji pokazuju nemir, kako nisi ravnodusan, kako si uzbudjen .... zora svice, dan se budi ... a ja i dalje zivim u svojim snovima
... usne se pomicu i na njima je jedna jedina rijec ... NE ... tijelo me odaje, pokreti su moje prokletstvo u trenutku kada je zrak ispunjen necim zabranjenim, gotovo nestvarnim ... drsko sam se nasla u poziciji da ta rijec nema svoju tezinu, trenutak me obiljezio i pod kozu mi unio nemir i slazem rijeci jednu do druge, bezlicne su kada moje tijelo drhti pod dodirima, kada moja koza upija dodire, ceznem i mastam ... tako malo mi treba da se tlo pod nogama mojim gubi i pomice, nemam ravnotezu i nalazim se u prostoru u kojem nemam kontrolu, nad rijecima, pokretima, dodirima ..... i ponavljam rijec NE i ne zelim, u dubini duse ne zelim sve, ne smijem .. ne mogu
