Kao andjeo slomljenih krila
... jos uvijek nemas imena, jos uvijek si potpuni stranac koji povremeno remeti moje snove, cini ih na trenutak uzbudljivim, drugacijim .... zavlacis mi se u misli i pod kozu, dovodis me u stanje u kojem odavno nisam bila iako cijelo moje bice cezne za tim ....
Osjecam tvoju blizinu, osjecam svaki pokret tvoj .... ostavljas me pred zoru, pomalo zbunjenu, pomalo zanesenu
Kao andjeo slomljenih krila, lezim na bijelim plahtama, ranjena i u iscekivanju, ceznem ... mastam o trenucima koji me vracaju u zivot, o satima koji nece biti zaboravljeni, o danima koji ce biti postojani
I opet cu odlutati u masti i biti tvoja, pricati pricu koja ima pocetak i kraj, uzeti dio tebe ... pustiti te u moj svijet i zeljeti te u njemu, do granice gdje se uzitak gotovo mijesa sa osjecajem slatke boli ...
Komentari: