Šuti na tren. Saslušaj me. Možeš i na moj trbuh nasloniti svoje lice. Ja ću držati tvoje čelo da se razmaknu oblaci koje nosiš.
Pokušaj .Utihni nemir i upali mrak. Ništa nam se neće dogoditi. Ne možemo izgubiti ono što nismo nikada imali.
Znam da nema tu ljubavi, zbog boli smo se prepoznali ,samo zbog boli. Danas vani umjesto kiše padaju tvoja sjećanja i ti promatraš kroz staklo kako kliznu u odlaženje. Prisloniti ću dlan na tvoje usne da ti otmem sve riječi.
Šuti samo. Ili se možemo igrati ljubavi. Ja ću biti tvoj osmjeh a ti ćeš biti razlog što će mi toplina ispuniti grudi, orositi ću uške, primati te kao svjetlost dok pritišćeš snažnije svoje prste na mojim bedrima.( znam da je tako prokleto lijepo da izgleda gotovo nestvarno)
Evo i ja sam zatvorila glas i otvorila ramena. Neka nam noćas izrastu krila bijela i kandže umjesto dodira. Urasti slobodno u moju kožu, neću te oljuštiti. Zaspati ću u ovoj iluziji.I ja tebe trebam. Previše htijenja i nadanja izmrvilo se pod mojim stopama, žulja sada već i prašina. Znao si da nisam radost. Samo sam pokušaj ljubavi.
Zagrli me . Molim te. Sami smo. Nitko neće znati da si me gotovo volio ovih šest sekundi koliko mi treba da ti izgovorim ime.
Pritisni me snažnije na svoju misao.
Zaboravimo se.
