Postoji li grad nakon što utihnu zvona i uđe spokoj u krovove i ptice?
Kada horizontom prošeta mjesečina snivaju li školjke?
kada praznina ispuni moj osmjeh ja sam sjena sjene mojih želja i kada tumaram i kada se bojim i kada pobjegnem od tebe….sakrijem se među prste oblutka tvoje cigarete, između tvojih zuba gdje očnjaci dodiruju sjekutiće…negdje između tebe i sna ,između mene i neba…sakrijem i poželim da te zapravo nema i da nema ni riječi ni slova ni sna…
Uzorane njive mojega djetinjstva primaju sjeme života u svoje krilo. Mirišu procvjetala brnistra , lavanda, ružmarin i kadulja. Slatko ,slasno osjećam kako jezikom topim mirise i gutam ih duboko u svojem mozgu.
kao postojano i kao jedino izvjesno, briga ispisuje na čelu mojemu prvu boru čuđenja i ugriza i tamo baš otvara mi se očni vid nevida i nečujnih slika. uspinje se sjećanje ili želja, propinje se put srca, da ga rasprsne u ništavilo razumljivog, hrabrosti energija koje pomrače i zatresu moje tijelo, otvorim usta da uhvatim dušu kada od mene k tebi krene
Tko je žena sa licem mojim što crta na pijesku labirinte duši mojoj?
Tko je lik bez lica tvojeg što dahom svojim ispuni moje grudi i postane moj izdah?
ne, ti ne postojiš, ipak, znam to i prije nego što će se prolomiti kiše i jesen ispuniti šumljenjem mora i zalijepljenim lišćem na mojim stopalima. Ipak put juga ja bih uronila u more moje, krikom galeba i snom rakova i školjki…dodirnula stopala tvoja urasla u hrid, cjelovom ih dragala i bila mreškanje tvojim željama.
Odzvanja između glasova mnogih što govore zvuk tvojega srca, naslonjen na laktovima, zadubljen u prolaznostima dok istječeš u mene gubim halje privida i oblačim se .Gola od istine.
Zaboravljeni dodir tvoj na bokovima još ljuljuška moju želju.Ta-tam-ta-tam-tam tam-ta-tam-ta……ti okrećeš žrvanj koji će samljeti moje kosti i dodire …ta-tam-ta-tam……
