Nema više riječi.
Zaboravljene, sasušene, okićene kao molitvene zastave vijore bezdnom.
Praznina po svemu.
Zbog sebe i tebe, i misli koje umiju probuditi mrak a vrište da su svjetlost.
Otkidam te od sebe jer me nisi snivao.
Kada postanem mir,zapali vodu i učini me vatrom.
biti ce ipak da ste vi u pravu.....
nikad necju postati mir.. chak i kad svi kerberi rastrgnu moje srce.. voda koja gori.. to mi se svidja.. i podsecja.. mada, moram da priznam da mi je ovo teshko bilo da chitam.. da shvatim.. ali, ti to najbolje znash.. shta je u biti.. :))
ja ljubav zamisljam kao mir bejb.....sve namireno, sva cula uzivaju (+ mozak)...to je meni mir...
Lepo zboriš.
drago Drvo...ja sam samo voda i ne umijem urasti u tlo i rasti iz njega...ja nestajem...zato nije kukavicluk... ;-)
