ponekad...za ono ponekad.....
Oh, pa znaš da znam koliko voliš kada sam neutaživa.
I kad se spuštaš pred mene na koljena,
da mi podariš sve carolije tvojeg jezika.
Ne osjecam tad ništa osim pulsiranja,
nekih srca dalekih africkih bubnjeva.
Oh, pa znaš da znam koliko voliš kada sam izgladnjela.
I tad mi pružaš usne pune socnih grijehova,
stvorenih za moja neprilicna maštanja.
Ne osjecam ništa osim peckanja,
nekih lomaca koje sam dugo cekala.
Oh, pa znaš da znam koliko voliš kada sam zavezana.
I tad kliziš mojim preponama,
dok ti dajem svijet kako bi se preporodila.
Ne osjecam tad ništa osim slobode,
nekih krila ptica rodjenih iz pepela.
Oh, pa znaš da znam koliko voliš kada sam tobom ispunjena.
I tad me privijaš sebi, dok vidim samo obrise na zidu
kako plešu crtama razvrata.
Ne osjecam tad ništa osim taktova,
neke glazbe od koje ne uzmeš ništa osim drhtaja.