Kako je maza srela svog likvidatora

ostanu ti prašnjave ulice

pune šarenih papirića gostujućeg cirkusa.

Odzvanjanje potpetica

nedovoljno snažno za neke nove pobjede,

više prikladno za neke tiha samostanska predvorja,

popločana približnim oznakama nepostojanja.

Sramežljivi dodir ponekad

puno jasnije može naznačiti kolika je pohlepa,

dok se tišina vrti po rubovima čaša.

Čaše napunjene pelinom i potrebama.

Čudne mješavine crvenih cvjetova oleandara.

Tek neuki promatrač odraza u ogledalu koji nisu naopaki,

kako bi slika bila još jasnija.

Sukob interesa koji jedva čujno diše

kako se ne bi narušila apatija,

jer se mrak samo ponekad zaigra sa mjesečinom.

Razbacat će vješte ruke jednom klikere,

a kad se raspu po svim željama,

stvori se mogućnost izbora, tek nakratko ili dovijeka.