Kako je maza srela svog likvidatora

spremnost na sve, ne znači, odsutnost iznenađenja.

Ponavljaš si lekcije, napominješ: jednom i nikad više,

izgovoriš si sve da dobije na važnosti, još malo tiše.

Nekakva želja da se poput meda smjestiš u dlan, baš taj,

naručit još jednu rundu opijuma u starinskoj šalici za čaj.

Ponavljaš si lekcije, napominješ: jednom i nikad više,

uzalud, ponekad te obuzme panika da je i to kliše'.

Bezglavo da te poput buđenja iz kome od svijeta izliječi,

i nema čuđenja, kada toliko plitko odzvanjaju riječi.

Ponavljaš si lekcije, napominješ: jednom i nikad više,

za svaku razliku se nađe nijansa, pa ju vješto briše.

Lukovi za lov na karirane pokrivače iz bakinog ormara,

za neke instrumente uvidiš da čak i ne treba imat dara.

Ponavljaš si lekcije, napominješ: jednom i nikad više,

utjehu tražiš po knjigama mudrosti, a tišina se ne piše.