Kako je maza srela svog likvidatora

Skupljam klinčiće, mirisom punim džepove,

poneki zalutali košmar razvučem kao žvaku,

prebacim kaput preko ramena, bosa mi stopala

A onda sa munjama sijevam...

U karavanama pratim taktove mekih oblaka,

i diram zemlju pažljivo, materija probrana,

raširim ruke i ocrtam dugu prije potopa,

Neke nove ritmove sa kišom pjevam...

Tamo gdje je sjeme ne gazim čvrsto,

i puštam u zrak ždralove sa dahom oceana,

prinosim zakletve, sonetima kradem slogove

Na prijestolja odabranih sutona sjedam...

Vilinska prašina nije samo mit, odzvanja gorama

i čarobni napici spadaju u kategoriju stvarnost

a znak na repu pauna nije samo tek tako kreacija

Ono što imam, neka sam sebična, ne dam

(lažem, kad se poklopi se lako predam)...