Aforizmi, priče i kratki roman
13/5/2008
svi se selimo

Travu je kosio čim ona pomoli glavu iznad zemlje. Krtičnjake je zalivao vodom, a zatim čekao male noćobdije da se pomole, naticao ih je na vile. (Piroške je nabadao vrele na viljušku još kao dete).  I dalje nije voleo roditelje, svuda ih je opanjkavao, i dalje je krao sitnice: olovo, ašov, klešta, testeru, i dalje je bio pod istragom za neke nepokrivene račune. I kući su mu našli mnogo toga u garaži. Ne bih o tome, ali zamislite da sam i to iskazao u nekolicinu pasusa.

E, taj ti se dade u eksperimente da pokaže da se u sve razume - i kad je bio i kad nije bio direktor - da mu sve ide od ruke i ono što drugima sneruke.

Takvi moraju jednom da usprskaju?” – kljucnu najbliži mi galeb.

Baš tako. Ne jednom, već počešće. Uprskao je zadnji put i pri pečenju rakije, koja će se točiti za stogodišnju Novakovu dušu. Pekli drugi, on nadgledao. Potečešarganska osmica”, svi su u trendu turizma, seoskog - a kog li bi drugog bili - pa i ja tuš ovan.
Objavio niko u 05h30 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0)
Komentari:
Pošalji komentar


Pošalji komentar