Aforizmi, priče i kratki roman
11/5/2008
svi se selimo

Osta samo zaostala Briga. Briga ga uze za ruku i spovede ga na sigurno. Bezbedno, na adresu na koju svi stižu u zakazano im.

Onaj koji je od rođenja žut, životom žutio, prozvali ga pravim imenom Žuti, zar on može biti kamenčina, zar tako da ga dijagnosticiraju?” – ne odustaju galebovi sa deponije.

Što se umeša, to se i stvrdne. Otac mu Novakbroj, broj i stotu dobroji. Ravno imade sto godina i jedan dan kada se pope na stolicu sijalicu u grlo da zavrne na plafonu, okliznu se, sjeba se načisto, na zlo se dade i za kratko ode. Da li je sijalica kriva koja se palila kad je htela, a kad Novaku zatreba ona ne da ni zračka od sebe, ili je kriva stota koju sam Novak u nekom čipu u glavi svojoj zapisa, teško je reći.
Objavio niko u 08h06 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0)
Komentari:
Pošalji komentar


Pošalji komentar
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se