Aforizmi, priče i kratki roman
3/5/2008
Razgovor pred bogomoljom

SUSRET

 

Šumar prestade da pripoveda, zađe za samoniklu smokvu, koja sakri njegov lik. (Složili smo se da je mladici smokve dovoljna pregršt zemlje da se učvrsti za kamen, a onda se stolećima ne odvaja od njega. Krade mu vodu i sunce samo kad počne da jedri u plodu.)

Dobro je ponela. Slatki joj plodovi jer je smola na njihovom vrhu slast zatvorila. Tražio je najslađu. Veruje se da je to ona na koju se ptica olakša. Gutao je jednu za drugom. Potiskivao je misli iz prošlosti da ne krenu iz grla, kad u dvorište upadoše dve rakoleći se:

Makarije, Makarije! Marija leži...“

Eno, dole.“

Na mestu gde je bio stari hrast.“

Na mestu gde je njen otac nastradao.“

Marija se... „ ne završi prva ptica. Obe se zakikotaše. Promoli se i šumar. Žene odleteše grakćući:“Vampir!“ „Vampir!“ Uplašile su se šumara.

Šumar je našao Mariju na mestu koje su žene označile. Zavaljen na majci, ležao je tek rođeni sinčić. Oko njega obmotavale su se krpe kojima je Marija do malopre ukrivala bremenitost.

 Šumar se nagnu nad njom. U svoje ruke stavi njene, u kojima su se smirivali porođajni udarci.

Skoro sam našla tvoje pisamce iznad vinogradarske kućice.“

Kočijaši su ga ostavili kada su dovozili krst. Beše im zgodno. Vinograd je pokraj puta.“

Posle toliko godina sam radosna.“

Dečačić zaplaka.

Ne plaši se, mali moj! Nećemo ti dati ime da ga ne bi kao tvoj otac morao menjati. Svako će te zvati, dok si mali, onako kako poželi. Kad porasteš, želim ti da odabereš ono koje će ti najviše pristajati. Njega nećeš zaboraviti.“

Šumar baci novorođenče uvis. Oko njega svi zažmuriše. Krpa umesto pelene pobeže, razgoliti ga. Deda ga dočeka mekano u ruke. U zagrljaju ga majka prinese svom obrazu. I mali se nasmeši. Otpoče smejanje ostalih..

Osećao sam kako se u šumaru uznemiri onaj stari hrast. Najtanje grane lome se po vrhovima o okolno drveće. Žir pada na sve strane nalik lešniku. Šumar me gleda, kao da mi namignu i izusti: „Šta kažeš? Neće pasti?“, a pogled mu ode gde je nekada stajao stari hrast.

Neće pasti!“, umesto sebe čujem Mariju.

 

kraj

Objavio niko u 04h57 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (1)
Komentari:
Pošalji komentar
u tako malo rijeci stavis toliko toga
uzivam dok te citam
Poslao amazonka u 09h11, 3/5/2008 | Link | |


Pošalji komentar
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se