Aforizmi, priče i kratki roman
21/10/2007
PRIČE I SNOVI-KARMIN
 PRIČE I SNOVI-KARMIN
Sneg je počeo da pada. Niko se tome nije nadao. Pahulje su mirisale na let gusaka. Naslonjen na ogradu terase posmatrao sam jezero.
Mlade guske su se brčkale, gnjurale i izvijale vratove, a odrasle mirno plivale i timarile se.

Vid me služi kao nikada. Od obale po brdu vodi staza do groblja. Pred ulazom neko piše belom bojom: “Hvala”. Ono je upućeno svima: bilo da se vrate, bilo da ostanu iza krastavih, zardjalih vrata. Zbog visoke ograde u groblju se ništa ne vidi sem crnog, vragolastog krsta koji proviruje.

- Hajde, deda! - oglasi se najmladja unuka Vujka. - Ručak je gotov!

Pošao sam u gostinjsku sobu gde su me čekali ukućani i postavljen sto. Supa je bila vruća; slatko sam je pokusao. Usne obrisao salvetom i položio na sto. Primetih da su svi uprli pogled u nju. Salveta je bila od karmina - dobro znanog karmina. Muk je zavladao sobom, a onda smeh. Sve je praskalo u vazduhu. Samo se ja nisam smejao. Pravdao sam se: - Pa, to je bilo pre četrdeset godina, kada sam poljubio Persidu. Ništa nije bilo medju nama …

AKO TI SE PTICA UNEREDI NA GLAVU, SLOBODNO JOJ PRIZNAJ DA NIJE JEDINA.
Objavio niko u 08h03 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0)
Komentari:
Pošalji komentar


Pošalji komentar