„Čini mi se da zaista ne postoji to što mi nazivamo >>učenjem<<. Postoji, prijatelju moj, samo jedno znanje, a ono je svuda, to je Atman, to je u meni, to je u tebi, i u svakom biću. Te tako počinjem da verujem: znanje nema goreg neprijatelja od hteti - znati, od učenja."
„Usporavajući korak mislilac je produžio put, pitajući sebe: >>Šta je to što si hteo da naučiš iz učenja i od učitelja, a čemu te oni, koji su te mnogome učili, ipak nisu mogli naučiti?<< I otkri. >>Bilo je to moje j a, čiji sam smisao i suštinu hteo da dokučim. Hteo sam da se otrgnem od svoga j a, da ga savladam. Ali, to mi nije pošlo za rukom., uspeo sam samo da ga obmanem, da bežim i da se sakrivam od njega. Zacelo, ništa na svetu nije toliko zaokupljalo moje misli kao to moje j a, ta zagonetka što živim, što predstavljam jedinku odvojenu i rastavljenu od svih drugih, što sam Sidarta! I ni o čemu nisam znao manje nego što znam o sebi, o Sidarti! <<"
„Želim da poučavam sebe samog, da sam sebi budem učenik, želim da upoznam sebe, tajnu zvanu Sidarta."
„Prijatno je živeo kraj Vasudeve, izmenivši snjim tu i tamo po koju reč, malobrojne i dugo promišljene reči. Vasudeva nije voleo mnogo da priča, Sidarti je retko polazilo za rukom da ga natera da govori.
- Da li si – upita ga jednom – od reke naučio i tajnu: da vreme ne postoji?
Vasudevino lice ozari vedri osmeh.
- Jesam, Sidarto – reče – Misliš li time ovo: da se reka nalazi svuda u isti mah, na izvoru i na ušću, na vodopadu na skeli u brzaku, u moru, u planini, svuda i istovremeno, i da za nju postoji samo svakidašnjica, bez senke budućnosti?
- To je ono što sam mislio – reče Sidarta.
- I kada sam to naučio, bacio sam pogled na svoj život i on je takođe bio reka, i dečaka Sidartu su od muškarca Sidarte razdvajale samo senke, a ništa stvarno. Sidartina ranija rođenja nisu bila prošlost, niti su njegova smrt i povratak Brami budućnost. Ništa nije bilo, ništa neće biti, sve jeste, sve ima svoje bitisanje i sadašnjost. "
„Onaj ko istinski traži, ko istinski želi da nađe put, ne može primati nikakvo učenje. Ali onaj ko ga je našao, taj je mogao da odobrava svako učenje, svaki cilj, toga više ništa ne odvaja od hiljade drugih koji su živeli u duhu večnog, u duhu božanskog. "
„Čuj, Govindo, ovo je jedna od mojih misli koju sam otkrio: mudrost se ne može saopštiti. Mudrost, koju mudrac pokušava da saopšti, zvuči, uvek kao ludost. "
„Suprotnost svake istine je takođe istina! "
„Volim kamen, i reku, i sve stvari koje posmatramo i od kojih možemo da učimo.
... Reči se, međutim, ne mogu voleti. Zato razna učenja nisu za mene, ona nemaju čvrstinu, ni mekoću, nemaju boje, ni rubove, niti miris ili ukus, ona sadrže samo reči. Možda je mnoštvo reči to što te sprečava da nađeš mir. Jeer si i izbavljenje i vrlina, a i sansara i nirvana samo puke reči, Govindo. Ne postoji stvar koja je nirvana, postoji samo reč nirvana. "