Moj Prijatelj | |
15.5.2008PESMESergej Jesenjin Posveceno svim setnim, melanholicnim, a i zaljubljenim blogerima... U TOM SVETU… U tom svetu prolaznik sam samo, ti mi rukom, čuj, mahni-de lako, od meseca od jesenjeg tamo svetlost nežna i tiha je tako. Prvi put me mesečina greje, prvi put se i zagrejah od hlada, za tu ljubav, što ne znam ni gde je, opet živim i opet se nadam. To ravnina ta u nama stvara, slana s peska i bleštavost juga, i ta nevinost nečija stara, i ta nečija večita tuga. Zato neću da krijem do groba da isto je u ljubavi seme – podjednakom ljubavlju smo oba, Znaj, voleli zemlju za sve vreme. TANJUŠA Nema divnije devojke od Tanje, crven rub na skutu, bluze talasanje. Jarkom iza plota Tanja nekud hodi. Mesec s oblacima kolo šumno vodi. Istrči momak, govori joj tugu: „ Radosti, zbogom, ja uzimam drugu „. Ohladila se ko u polju rosa, a kao zmija rasplela se kosa. „ Momče plavokoso, bez vređanja dugog, Moram da ti kažem: polazim za drugog „. Nisu to zvona jutarnja, već cika. Svatovi... Ne vidiš lica konjanika. Tuži rod Tanjin, nisu kukavice, od topuza brzog ranjeno joj lice. Crven venac krvi slepljen joj na čelu. Najdivnija beše Tanjuša u selu. TI ME NE VOLIŠ.... Ti me ne voliš i ne želiš, zar lep nisam nimalo, mala? Ne gledajući, od strasti uz žar na rame mi je tvoja ruka pala. Sa keženjem, mlada, osećajnim, ja s tobom nisam ni nežan ni zao. Koliko si ih milovala sjajnih? Ko ti je sve dosad ruke, usne dao? Znam, oni su prošli kao sanke, mila, ne dodirnuvši tvoj oganj u snima. Na kolenima mnogima si bila, a sada, evo, sediš, na mojima. Neka ti oči trepavica rubi, neka ti u misli dođe drugi neko. Ta i ja te baš jako ne ljubim tonuć u nešto drago i daleko. Ovu vatru sudbinom očajno ne zovi, veza lakoumna to je. Kao što smo se susreli slučajno rastaćemo se uz smešak nas dvoje. Svojim putem otići ćeš u smiraj da prokockaš dane i plač novi. Neljubljene samo ti ne diraj, negorene nikako ne zovi. U ćorsokaku s drugim ćeš se naći, o ljubavi brbljajuć bez svesti. Tad ću možda u šetnju izaći i sa tobom ponova se sresti. Bliže pleća okrenuvši drugom i malo se pognuv ne misleći: „ Dobro veče „, reći ćeš mi s tugom. „ Dobro veče, mis „ i ja ću reći. I ništa neće dušu da zanjiše. Nit u drhtanje može da je svali. Ko je ljubio, taj ne ljubi više. Izgorelog niko ne zapali.
14:23, 15.5.2008
5komentara Link
Pošalji komentar { Prethodna strana } { Page 13 of 25 } { Sledeća strana } |
O meniMoj Profil Arhiva Prijatelji Foto Album LinkoviKategorijePoslednje napisanoEmpireVIDEMO DA KRADEMO KONJE KOJU IGRU IGRAŠ? – odlomak KOJU IGRU IGRAS? - o knjizi KOJU IGRU IGRAŠ? - uvod BUDIMPESTA BUDIMPESTA korak napred, korak nazad BUDIMPESTA madjarski BUDIMPESTA korak po korak NOCTURNO DE CHILE Prijateljianiramrozalin AnaM Lady nurlisoul drvo bsladja katarina milosavbozic Minja pytagora spes CuKaR DjMilena kaka miljanswe yin Specificna vrbares maryjane kojak vbn bejb Tresnja leblebija
Blog Hosting |