Jednom djecaku...

Otkud ja tu!? U toj sobi, pogleda uprtog kroz prozor na krovu... plavi venecijaner... plava plafonjerka...

Onda ulazis ti i nestaje one nelagodnosti... nije mi vise strana ta soba... Ljubis me... gledam te u oci, pokusavam pronaci ono nesto sto nas veze... ne mogu... znam gdje mi je srce.

Lezim ti na grudima, mazis mi lice... pokazujes mi svoje crteze, pokazujes slike... priznajes da pises dnevnik... pricas o nocima kad se popnes na krov i posmatras grad...

Spominjes nju, jedinu u koju si nekada davno bio zaljubljen... pricas o sebi...

Pitas me za njega... a ja cutim, ne zelim buditi uspomene...

 

Vrijeme je da krenem... silazis sa mnom, ispratices me... Govorim ti da se vratis, slabo si obucen... a ti nastavljas dalje sa mnom...

"Mogu li makar do drveta?"

Smijem se... tako si simpatican i sladak... a znam da sa tobom nista nemam... znam da smo se sreli u pogresno vrijeme i da nas djele mnoge stvari...

 

I rastajemo se sa poljupcem i tvojim uvjerljivim: "Bilo mi je prelijepo s tobom. Cucemo se"

Znam da jeste i znam da hocemo. I ne treba mi nista vise od toga. Uostalom sama sam ti to trazila, sama sam zahtjevala ovakvu vezu.

 

Ali sta ako se zaljubim pa pozelim nesto vise!?

Pošalji komentar ::

vremena se mjenjaju, možda tad vrijeme postane ono pravo :))

Šta ako se..
:))))
kasno je za pitanje ;)

Uzmi sve lepo kada ti se pruza,nemoj da mucis sebe pitanjem "AKO"..Jednom se zivi jednom se umire...(na proslom postu sam ostavila poruku,pod Anoniman,zaboravila da ulogujem ;)) kissitj)

hm jeli ima nešto što mi nisi rekla? joj ljubavi moja kod mene se desilo toliko toga... :) al happy sam..i dalje ne dam da me lomi nitko :) vidiš kako sam se popravila...VOLIM TE NAJVIŠE SLATKICE :)