vreme prošlo,trenutak sadašnji,budućnost ko to zna | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
SRECJAN RODJENDAN, VASKE!!!
Dragi Prijatelju, Od Sveg Srca Ti Zelim Zdravlja, Ljubavi I Srecje I Da Nas U Godinama Koje Predstoje Uvek Radujesh Svojim Iskrenim Osmehom..
ps. Produzi Malo Taj Fitilj, Bre.. :))
SRECJAN RODJENDAN!!!!
Posveta
Kako pruziti sve nekome kad ga dovoljno ne poznajesh.. Kako dati sebe nekome kada vishe ne verujesh ni sebi ni drugome.. Kako voleti nekoga ko je tako mnogo razlichit od tebe.. Kako ljubiti nekoga na nachin na koji ne znash da ljubish.. Kako igrati s nekim igru koja ti je nepoznata.. Kako pevati o nekom ko je josh uvek samo san.. Kako posvetiti pesmu nekome ako nisi dovoljno siguran u njega..
Tako shto si pocheo to da zelish..
Ispuni Mi Zelju
Molim Te Chuvaj Me Od Vremena I Ljudi Budi Moj Zashtitnik I Sigurnost Moja Da Kad Se Vratim Iz Sveta Kada Potroshim Sve Slobode Nadjem Toplo Gnezdo U Tebi..
Poljubi Me..
Kako..
.. cause you give me butterflies..
Ljuljashka..
Volim da se ljuljam.. Vinem se jako i vecj letim u nebo.. Kad uzlecjem i slecjem.. Hvatam zvezde i smejem se dok im se priblizavam.. Podignem i ispravim noge poput strele.. Skupim iste dok grchevito rukama drzim konopce.. Zabacim shto vishe glavu nazad tako da se krv sjuri u mozak.. Zaletim se naglo i skoro da skochim sa ljuljashke.. Pa se vratim josh dublje i sa josh vishe straha.. Ishchekujucji novi trzaj i grch u stomaku.. Obozavam taj osecjaj i tu igru.. Dajem zivot za to.. Svaki put.. Igra Bez Granica - Tose Proeski Evo ti pesma..
Ti imash mladez iznad obrva I demonsku iskru u ochima Male oziljke na ledjima Prljave rechi na usnama Ti lichish sebi na ratnika I visinom stojish nad ljudima Drsko pokazujesh zubima Osmeh shto pokrecjesh ustima Ti nosish teret na plecjima I dushu moju medj rukama Kupujesh slatkim rechima Prodajesh telo drugima Ti mozesh lagati svima I biti zashtitnik mnogima Buditi radost u nesrecjnima Najgore zelje u dobrima Ti volish da milujesh usnama I nezno da ljubish mislima Trazecji zadovoljstvo igrama Uzivash veshtim pokretima Ti hocjesh sebi slichnoga I dajesh sebe celoga Pa zashto trazish andjela Kad nashao si svoga..
Djavola Ljubomora..
Mostarske Kishe..
U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni, jao kad bih znao sa kim sada spava, ne bi joj glava, ne bi joj glava, jao kad bih znao ko je sada ljubi, ne bi mu zubi, ne bi mu zubi, jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije još nedozrele. Govorio sam joj ti si derište, ti si balavica, sve sam joj govorio. I plakala je na moje ruke, na moje reči, govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo, telo ti zdravo što se praviš svetica, a padale su svu noć neke modre kiše nad Mostarom. Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg nije bilo. Pitala me je imam li brata, šta studiram, jesam li Hrvat, volim li Rilkea, sve me je pitala. Pitala me je da li bih mogao sa svakom tako sačuvaj Bože, da li je volim, tiho je pitala, a padale su nad Mostarom neke modre kiše, ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini al' nije htela to da čini, nije htela il' nije smela, vrag bi joj znao. Jesen je, ta mrtva jesen na oknima njene oči ptica, njena bedra srna, imala je mladež, mladež je imala, ne smem da kazem, imala je mladež, mali ljubičast, ili mi se čini. Pitala me je da li sam Hrvat, imam li devojku, volim li Rilkea - sve me je pitala, a na oknu su ko božićni zvončići moga detinjstva zvonile kapi i noćna pesma tekla tihano niz Donju Mahalu, Ej, Sulejmana othranila majka. Ona je prostrla svoje godine po parketu. Njene su usne bile pune kao zrele breskve, njene su dojke bile tople ko mali psići. Govorio sam joj da je glupava, da se pravi važna, Svetlana, Svetlana, znaš li ti da je atomski vek, De Gol, Gagarin i koještarije, sve sam Joj govorio, ona je plakala, ona je plakala. Vodio sam je po Kujundžiluku, po aščinicama, svuda sam je vodio, u pećine je skrivao, na čardak je nosio, pod mostovima se igrali žmurke, Neretva ždrebica, pod starim mostom Crnjanskog joj govorio, što je divan, šaputala je, što je divan. Kolena joj crtao u vlažnom pesku, smejala se tako vedro, tako nevino, ko prvi ljiljani, u džamije je vodio, Karađoz-beg mrtav, premrtav pod teškim turbetom; na grob Šantićev cveće je odnela, malo plakala, kao i sve žene, svuda sam je vodio. Sada je ovo leto, sad sam sasvim drugi, pišem neke pesme, u jednom listu pola stupca za Peru Zupca i ništa više, a padale su svu noć nad Mostarom neke modre kiše, ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini al' nije htela to da čini, nije htela, il' nije smela, vrag bi joj znao. Ni ono nebo, ni ono oblačje, ni one krovove, bledunjavo sunce - izgladnelog dečaka nad Mostarom ne umem zaboraviti, ni njenu kosu, njen mali jezik kao jagodu, njen smeh što je umeo zaboleti kao kletva; onu molitvu u kapeli na Bijelom Bregu, Bog je veliki, govorila je, nadživeće nas; ni one teške, modre kiše, o jesen besplodna, njena jesen... Govorila je o filmovima, o Džemsu Dinu, sve je govorila, malo tužno, malo plačljivo o Karenjini; govorila je Klajd Grifits ne bi umeo ni mrava zgaziti, smejao sam se - on je ubica, ti si dete; ni one ulice, one prodavce poslednjeg izdanja "Oslobođenja", ni ono grožđe polusvelo u izlozima ne umem zaboraviti, onu besplodnu gorku jesen nad Mostarom, one kiše, ljubila me je po cele noći, grlila me i ništa više, majke mi, ništa drugo nismo. Posle su opet bila leta, posle su opet bile kiše, jedno jedino malo pismo iz Ljubljane, otkuda tamo, ni ono lišće po trotoarima, ni one dane, ja više ne mogu, ja više ne umem izbrisati. Piše mi, pita me šta radim, kako živim, imam li devojku, da li ikad pomislim na nju, na onu jesen, na one kiše, ona je i sad, kaže, ista, kune se Bogom potpuno ista, da joj verujem, da se smejem davno sam, davno, prokleo Hrista a i do nje mi baš nije stalo, klela se, ne klela, mora se tako, ne vrede laži. Govorio sam joj o Ljermontovu, o Šagalu, sve sam joj govorio, vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu, čitala popodne, u kosi joj bilo zapretano leto, žutilo sunca, malo mora, prve joj noći i koža bila pomalo slana, ribe zaspale u njenoj krvi; smejali smo se dečacima što skaču s mosta za cigarete, smejali se jer nije leto, a oni skaču - baš su deca, govorila je: mogu umreti, mogu dobiti upalu pluća... Onda su dolazile njene ćutnje, duge, preduge, mogao sam slobodno misliti o svemu, razbistriti Spinozu, sate i sate mogao sam komotno gledati druge, bacati oblutke dole, niz stenje, mogao sam sasvim otići nekud, otići daleko, mogao sam umreti onako sam u njenom krilu, samlji od sviju, mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu, u stenu, sve sam mogao... Prste je imala dugačke, krhke, beskrvne a hitre, igrali smo se buba-mara i skrivalice, Svetlana izađi, eto te pod stenom, nisam valjda ćorav, nisam ja blesav, hajde, šta se kaniš, dobićeš batine; kad je ona tražila - mogao sam pobeći u samu reku - našla bi me, namiriše me, kaže, odmah, pozna me dobro. Nisam joj nikad verovao, valjda je stalno ćurila kroz prste. Volela je kestenje, kupili smo ga po Rondou, nosila ga u sobu, vešala o končiće, volela je ruže, one jesenje, ja sam joj donosio, kad svenu stavljala ih je u neku kutiju. Pitao sam je šta misli o ovom svetu, veruje li u komunizam, da li bi se menjala za Natašu Rostovu, svašta sam je pitao, ponekad glupo, znam ja to i te kako; pitao sam je da li bi volela malog sina, recimo plavog, skakala je od ushićenja - hoće, hoće, a onda, najednom, padala je u neke tuge ko mrtvo voće: ne sme i ne sme, vidi ti njega, kao da je ona pala s Jupitera, ko je to, recimo, Zubac Pera, pa da baš on a ne neko drugi, taman posla, kao da je on u najmanju ruku Brando ili takvi. Govorio sam joj ti si glupa, ti si pametna, ti si đavo, ti si anđeo, sve sam joj govorio. Ništa mi nije verovala. Vi ste muškarci rođeni lažovi, vi ste hulje, svašta je govorila. A padale su nad Mostarom neke modre kiše... Stvarno sam voleo tu Svetlanu jedne jeseni, jao, kad bih znao sa kim sada spava, ne bi mu glava, ne bi mu glava, jao, kad bih znao ko je sada ljubi, ne bi mu zubi, ne bi mu zubi, jao, kad bih znao ko to u meni bere kajsije, još nedozrele. Pero Zubac
Shto ne moze niko, mozesh ti..
Kad sunce upeche, samo mi prijash ti i .. :))
If I Ain't Got You
Some people want it all Ljubi me..Sada Verujem... Da Postojish..
Konachno Vishe ne moram da trazim rechi Ti ionako mislish mojim jezikom..
Nacrtacju ti osmeh Zauvek..
:))
:))
What is in a name? That which we call a rose Romeo and Juliet
Prijatelju..
Pravi prijatelj je onaj kome se svaki put radujesh i ko ti vracja osmeh na lice. Pravi prijatelj ti nikad ne okrecje ledja i ne ostavlja te na cedilu. Pravog prijatelja ne treba da molish i vuchesh za rukav. Pravi prijatelj cje te voleti chak i kad pravish budalu od sebe. Pravi prijatelj cje biti sa tobom i kad se radujesh i kad plachesh. Pravi prijatelj cje izdrzati sva tvoja smaranja o bivshim, sadashnjim i buducjim ljubavima do 5 ujutru, makar i u 6 ishao na posao ili zaspao na telefonu. Pravi prijatelj necje dopustiti da neko o tebi pricha loshe pred njim. Pravog prijatelja mozesh da pozovesh u bilo koje doba dana ili nocji, a da se ne naljuti. Pravi prijatelj te necje kriti od muza (zene), zbog ovog ili onog razloga. Pravi prijatelj cje te lechiti kad si bolestan, hraniti kad si gladan, pojiti kad si zedan. Pravi prijatelj cje se pred drugima zauzimati za tvoje stavove, chak i ako smatra da su pogreshni. Pravi prijatelj je tu da te bodri i ohrabruje, jer nikad ne gubi nadu i veru u tebe. Pravi prijatelj cje ti uvek recji istinu, ma kakva god ona bila. Pravi prijatelj poznaje sve tvoje mane, a i dalje ti je prijatelj. Pravi prijatelj ne zna za sujetu, ljubomoru, koristoljublje i zlobu kad si ti u pitanju. Pravi prijatelj te ne menja za druge prijatelje. Pravi prijatelj ti prashta kad niko drugi necje. Pravi prijatelj je pored tebe i kad te svi drugi napuste. Pravi prijatelj sledi tvoju misao, rech i korak. Pravi prijatelj je prijatelj za ceo zivot. Post posvecjenim laznim ljudima na Blogoju..Ko ste vi da drugom sudite??? Ma, ko ste vi da prvi bacate kamen? Kad se i sami lazno predstavljate.. Kako vas samo nije sramota? Pljunula bih u lice svakog ko dira slabije od sebe.. Umesto da pomazete jedni drugima, vi samo saplicjete bolje od sebe.. Da, bolje.. Jer da imate hrabrosti da se pogledate u ogledalu, znali bi ste gde vam je mesto.. Bolje bi vam bilo da se ne bavite tudjim zivotima i da zivite svoj.. Shta mislite, da imate monopol na ovom blogu? Da treba neko mozda da vas se plashi? E, pa zao mi je.. Ja nisam od onih koji cjute.. I nemam strah od ogavnih ljudi kao shto ste vi.. Necju navesti vasha imena, prepoznacjete se sami.. Vashi sledecji postupci cje vas odati.. Ne podnosim klanove, a ovde ih prilichno ima.. I to onih koji se drze zajedno, jer u stvarnom zivotu to ochigledno ne mogu.. Jako mi je zao shto su zbog toga neki dobri ljudi otishli sa bloga.. I shto su neki ne-ljudi ostali ovde.. Ali sve dok bude dobrog semena, korov necje uspeti da ga satre.. Jer dacje Bog, da bude hrabrih ljudi koji cje sasecji taj korov u korenu.. ps. Izvini, poglavice, ali ako ti ne vidish shta se dogadja, neki ljudi vide..
Zbog tebe..Volela bih da mi je manje stalo.. Volela bih da mi uopshte nije stalo.. Do ljudi, do njihovih mishljenja, do njihovih osecjanja.. Da mogu da se okrenem kao neki bez grize savesti i da ne razmishljam o nechijim postupcima, kao shto oni ne razmishljaju o mojim.. Volela bih da sam kamen, stena.. Da kao konj gledam pravo, ni desno ni levo, vecj samo pravo.. Da me interesuje samo moje dupe, shta cju Ja da jedem, koliko cju Ja da zaradim, kako cju Ja da se provedem.. kao neki.. I tako od danas do sutra.. Bez osecjaja, bez dushe, bez ichega.. Samo da vegetiram.. kao vecjina.. Mozda bih bila srecjnija da sam povrshna kao drugi.. Sigurno da bih.. Sati bi samo leteli bez razmishljanja.. Osmeh ovde, osmeh onde i to je to.. Ali ne.. Ne da crv u mozgu .. Ni ovaj sudjer od srca.. i ova dusha prokleta..
Reci mi..
Jbga..{ Last Page } { Page 1 of 7 } { Next Page } |
O meniMoj Profil Arhiva Prijatelji Foto Album RSS Feed Kontakt
Zadnje napisanoObmana ili laži plači zemljo Srbijo !Trenutak sadašnji Trenutak sadašnji !! Trenutak sadašnji-Tražili su dobili su Vreme prošlo KategorijePrijateljibejbLinkovi
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||