Nas je dvoje.
Nije ovo multiblog, vec nas blog.
On je Vatra, ja sam Led.
Mada ce On tvrditi suprotno.
Pisanjem cemo dokazati pripadanje vatri ili ledu.
Sreli smo se u nekom suludom virtuelnom hodniku.
Sasvim slucajno, zavedeni fantazijom koju smo nesvesno ganjali i pokusavali da preobratimo u iluziju.
Ali, ostali smo zatocenici te fantazije koja mozda zauvek ostane samo to.
Nismo se nikada videli.
Zbog mene.
Kao pravi led, podmetnula sam se i on se okliznuo nad mojim obecanjima.
On je hrabar.
Ja sam kukavica.
On je zeleo da se vidimo.
Ja sam ustuknula.
I ponovo smo nasli utehu u fantazijama, koje ce se mozda nekada ostvariti.
Ideja bloga je da pisemo o tim nekim virtuelnim emocijama koje proisticu iz hiljada cipova, prenose se preko satelita i uploaduju na hiljadu servera, sajtova i raznoraznih ostalih servisa.
Mi smo shvatili da je ljubav u ovom svetu moguca.
I on mene voli.
Ja sam mu svojevrsna opsesija.
Ja njega obozavam.
On je moja sigurnost.
znate onaj osecaj kada vam je hladno, ruke promrznu od ujeda niskih temperatura i zastoja cirkulacije, a onda naidje neko i otvori kaput da ga obujmite oko struka i zgrejete ruke pod njegovim dzemperom, na toploj, glatkoj kozi?
E bas takva je on meni sigurnost.
Zato je on Vatra.
Greje.
A ja sam zato Led.
Hladim.
Kada pocne da gori nekontrolisano, ja sam tu.
Balansiramo u virtuelnom svetu, medju hiljadama neostvarenih zelja, koje recima sprovodimo u delo i dopustamo svesti da prihvati to, jednostavno tako.
A mozda jednog dana...
S ljubavlju,
- Led -


Permalink | Komentara ( 12 ) | Pošalji komentar