31/10/2007

I taman kada pomislish da vidish svetlost i da je kraj tunela tu negde na dohvat ruke i srce se obraduje ludo shto ce izaci iz proklete tame... Ne.. To nije kraj tunela.. To nije kraj priche... To nije ni kraj ni pochetak nichega... To je luda fatamorgana da ce biti bolje... A nece... Nikada nece biti bolje.. Jer ovome kraja nema - ni pochetka... Ovo je bezdan...

I ja sam u njemu...

Djordje Balasevic-...
Objavio Fridochka u 14:53
kategorija posta: email this post | Komentara (1)
pomisli samo draga moja: koliko tunela ima na putovanju od tachke A do tachke B na putu kroz zivot...i neki od njih su jako kratki i svetlost maltene i ne prestaje da dolazi i s jedne i s druge strane,ali ima i onih u koje kada udjemo nikako da ugledamo svetlost dana,pa josh se zna desiti da iduci kroz tunel na izlasku utonemo u noc i tek ujutru nas ponovo obasja sunce kome se neizmerno obradujemo..:)))
Poslao kojak u 15:40, 31/10/2007 | Link | |
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se