Bracni odnosi
9/7/2008
Istorijski gledano brak se, pored biološke osnove (rađanje i podizanje djece) koju je zadržao i danas, razvio pre svega na materijalnoj osnovi, pri čemu subjektivna osećanja budućih supružnika nisu imala nikakav uticaj na sklapanje braka. Tek sredinom 18. veka Žan Žak Ruso diže glas protiv vladajuće materijalne osnove za brak i suprostavlja mu ljubav kao prirodni motiv za brak. Sto godina kasnije polako se pokreće lavina brakova iz ljubavi, što počinje da nagriza građanski moral, izaziva veliki broj skandala i uspostavlja novi vrednosni poredak: danas se na brak bez ljubavi gleda popreko, a brak iz ljubavi je poželjan i prihvaćen.

Međutim, brak iz ljubavi donosi nove probleme. Integracijom ljubavi i braka, ljubav počinje da zauzima ključno mesto u svim oblastima života koje se oslanjaju na brak i porodicu, a pošto je ljubav nejasna i mistifikovana kategorija ispunjena mnogim zabludama i nerealnim maštanjima, brak i sve ostale oblasti života koje se oslanjaju na brak i porodicu ostaju na klimavim nogama. Naime, ljubav je danas (gotovo jednako kao što je bila i nekad davno) mistifikovana i tajanstvena ideja i pojava, a integracijom braka i ljubavi savremeni brak postaje opterećen zabludama i iracionalnim uvjerenjima.

Nerealna očekivanja i zahtevi = bračna i ljubavna kriza

Ljudi ulaze u bračne i ljubavne krize jer su njihova očekivanja u vezi sa brakom, ljubavi i zajedničkog života uglavnom nerealna. Prosečan muškarac misli da (zato što je oženjen ili u vezi) njegova partnerka bi trebala biti dosledno ljubazna i uslužna, a prosečna žena misli da (zato što je venčana ili u vezi) njen partner bi trebao biti konstantno nežan i pun razumevanja.

Bračne i ljubavne krize nastaju kada jedan od partnera neadekvatno reaguje na normalne frustracije i/ili abnormalne i nerealne zahteve od strane drugog partnera. Na taj način ona ili on stavlja ove frustracije i zahteve u prvi plan njihovog odnosa (umjesto da u prvom planu bude ljubav i iskrena privrženost jednog prema drugom uz rad na prihvatanju i prevazilaženu normalnih bračnih i ljubavnih frustracija). Ako nakon toga i drugi partner sa svoje strane reaguje neadekvatno na osetljive želje i/ili nerazumne zahteve prvog partnera, smanjuje se međusobna tolerancija na uzajamne frustracije, a pojačavaju se eksplozivne reakcije i/ili dolazi do prekida komunakcije, što vodi produbljivanu i učvršćivanju ljubavnih, seksualnih i drugih bračnih problema.

Bračni i ljubavni odnosi retko kad mogu spontano napredovati natprirodnom lakoćom i  zato bi bilo bolje da partneri aktivno rade na održavanju iskrene podrške i privrženosti jedno prema drugom. Krize u ovim odnosima nastaju kad partneri imaju kontinuirano nerealna očekivanja i zahteve u odnosu na to kakva bi ponašanja njihovih partnera trebala biti. Bračne i ljubavne krize će se uglavnom održavati sve dok partneri ne shvate da se inertnost u partnerskom odnosu jednostavno ne isplati, te da nema drugog puta ka uspešnom braku i ljubavnom odnosu osim upornog i kontinuiranog ulaganja u ljubav.


Inace ovo sam negde skinuo sa interneta, ali nemam pojma odakle. Proslo je dosta vremena.

Objavio melem u 12:55 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

Zanimljiv tekst.
Mada, misljenja sam da je u trecem pasusu ( sta prosecan muskarac, odnosno prosecna zena misli... ) mozda isuvise "uproseceno" tj. uprosceno razmisljanje.
Ali, kako Gete rece:"Dobar je brak onaj u kome svaki partner u drugom vidi cuvara svoje samoce"
Poslao janik u 15:19, 9/7/2008 | Link | |
Ne razumem...
Poslao nonimana u 00:13, 10/7/2008 | Link | |


  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se