mama i mačak

Mila majko, mislila sam da to neću nikad doživjeti, da se JA zimi radujem.... Ja koja bi kad prva bura odere najrađe u hibernaciju kao medvjed.

Još radim, posla je manje, ljudi du izuzetno dragi, ili izuzetno glupi.
Recimo dođe Čehinja i drži u ruci magnetić sa slikom Cavtata i ladno me pita

- A co to je saftat?
-To je tu gdje sad stojiš i postavljaš glupa pitanja

Ili s posvađam s nekom engleskom babom u pokušaju da je uvjerim da Cavtat nije OTOK, iako je došla brodom iz Dubrovnika, nego dio obale na jugu Hrvatske.
- A ovo je Hrvatska?!- na kraju me pita zaprepašteno ... isl.

Da ne povjeruješ.

Neki dan sam čak uzela i slobodan dan. I nisam kao Nemezis rintala po kući (iako sam dragi Bog zna da bi i te kako trebalo) nego sam se fino ukrcala na barku s Mamom  kumom i sprašile smo zorom samo nas dvije i peseki. Pa sam malko izgorila. Kao što će mi mlijeko za sunčanje, imam dobru boju, a i gotovo je ljeto. E al suncu to izgleda nije nitko kazao pa izledam kao Norvežanka sa oguljenim nosom.
Osim toga sam se tako spretno penjala iz vode na stijenu ( a bili su valovi) da me je val skupio i prošetao po susjednim stijenama, dakle sad imam i fine ogrebotine po nogama i rukama, koji pojačavaju opći dojam naivne plavuše iz Skandinavije.
Mamakumina fina kuca ( vučica) mi obožava davati veeelike puse kad ležim na ručniku, tako da sad imam na sred gubice šljivastu izraslinu poznatu pod raznim imenima, recimo narodski Žvala, ili malo finije Herpes.

Kosa mi je došla u fazu kad je ili treba pustiti da radi što joj volja ili je zauzdati škarama. Ja bi je puštala, ali to izgleda tako strašno, da samoj  sebi kažem helou ken aj help ju,  kad se sretnemo u ogledalu.

Odo sad, čeka me još i ručak za moj čopor divljanera kad se vrate iz škole. O NE!!! počela je škola... mamaaaaaaaaaaaaaa