**My world,my stuff** - kako ljubav ume da prevari

My world,my stuff

29/12/2007 - kako ljubav ume da prevari

Hladno decembarsko jutro. Porzori su zamagnjeni zbog niske temperature,i moze se videti sneg koji je poprilicno napadao na krovove kuca i automobila. Tuzno je pogledao kroz prozeor svoje sobe, petnaestogodisnji decak se ponovo osetio usamljeno. Pogled mu je preletao sve one bele,snezne krovove i zaustavio se na decijem igralistu. Video je nasmejana decija lica i pomerio se sa prozora. Nije vise mogao ni zeleo da gleda taj srecni zavejani svet oko njega. "Svi su bili Srecni",mislio je u sebi."svi sem mene!" osetio se usamljeno,i neka jeza ga je obuzimala. Nije znao sta se desava.

Odjednom slika nje mu je proletela kroz glavu. Njene zelene oci i duga smedja kosa,poseban nacin izrazavanja,i osmeh. Svega se secao. Sto se vise zadubljivao,vise je osecao kao da je tu blizu njega. Zeleo je ponovo da mu ona bude blizu da ponovo bude njegova. Znao je da to nije moguce.

Seo je na krevet i tiho krenuo da place. Zeleo je da vrati vreme, da ne napravi istu gresku dva puta da ponovo bude sa njom ali ne. Jednom su mu pametni ljudi rekli" da vreme leci sve"

molio se da ce tako stvarno biti i da ce vreme izleciti ovu ranu punu bola i ovo slomljeno srce.

Una:D

Pošalji komentar!

29/12/2007 - 12:55

Poslao/la Tanjaaa

Bas su extra....price!!
jako mi se svidjaju!!

Permanent Link

29/12/2007 - 12:58

Poslao/la Tanjaaa

Sjedila je sama u sobi mracnoj,kao da je pola noci,
a bio je divan vani dan.
Djeca su se vani igrala,a ona je sve
dublje&dublje u tamu padala.
Sve sto je lijepo bilo proslo je tako brzo.
Sreci se dugo nadala a kad ju je pronasla trajala je tako malo.
Crtu po crtu na ruci je rezala ali bol nije prestajala.
Rekli su joj:“Bilo koga,nemoj njega,samo njega nemoj,
sreci kojoj se nadas nece ti pruziti!Makni se od njega!
“Ali ona to nije htjela.Zeljela je biti u njegovom zagrljaju i
osjetiti njegove usne samo na tren.
Ali nikad nikome nije rekla koliko je dugo zeljela da to traje.
Mozda ni sama nije znala.Zato je i trajalo tako malo.
Smrt kao da je zove...ne zeli otici od njega ali ipak ju
nesto odvlaci,kao da je za ruku vuce.Nekako zeli otici odavde,
ne zeli da je vide ovdje.Pogotovo ne on.
Zeli otici tamo gdje nema nikoga,da sama pati u svojoj tuzi.
Bol polako nestaje,a ona kao da pada u rupu bez dna.
Sve se cini kao nocna mora iako je sve nista vise nego prava stvarnost!...koja je sve vise ubija i to polako boli...sve jace i jace!
Vene zeli prerezati sebi,iako joj glas u glavi govori da to ne napravi,da nije vrijedan toga,neka malo za promjenu on gorke suze lije!!
Ali kao da je njega briga,to mu je bila zabava prava,
jos jedna u nizu od puno onih.On sada po noci mirne
savjesti spava je nije ni svjestan toga sto je ucinio.
nezna da je unistio zivot jedne djevojke sto ga voli jako.
Ipak,boli nju srece njeno,iako zna da on toga nije vrijedan ni pola...
Krv iz vena tece i tece,nikako da prestane.
Vrti joj se,pada u nesvjest...tamo joj se pred ocima stvara....
misli da je dosao kraj i rece ona:
„Zivote moj,ruku mi daj i pozeli mi srecu tamo gore u zemlji snova gdje me ceka tuga moja prolivena kao dokaz ljubavi moje,jer za nju je potrebno dvoje.Zivote moj,laku noc,u tami sad ja cu poc,buditi me nemojte jer je to moja odluka i vi ju postujete.Mami mojoj recite da je zivot njene kceri odnio decko crne kose i ociju koje zivot oduzimaju.Recite joj da ga ne krivi,da ni sam nezna sta je napravio...“Ako je ovako morao biti pustite me da odem i da sretna budem negdje drugdje.Nemojte mu za ovo reci,neka uziva u sreci svojoj.Ne zelim da ovo sazna jer nije vrijedan zivota mog i ne zelim da bude ponosan kao da je Bog.Ne zelim da zna da mi je zivot oduzeo,na sprovodu mom nebi ni jebenu suzu pustio,vec bi uzivao u sreci svojoj i tome sto bi mislio kako se rijesio jos jednog bezvrijednog tereta!!
Volio me nije,e pa nije ni morao...neka odjebe iz mog zivota!!Sta mu fali...kad-tad ce i od otici sa ovog svijeta!!!!

Permanent Link