Ja ne znam sta se desilo sa mnom...Uopste se nisam obradowala novoj...A tako sam htela...
Dochek u mojoj kuci je bio jadno smoran i los...Najgori dochek ikada....Bilo nas je 10-oro,i bilo je jadno..
Znam koliko sam se kao mala radovala...O bozhe,kako sam se samo radovala. Plesala,pevala...A sada,samo sam svima chestitala,glumila radost,bacila petardu i otishla na spavanje...Niti srecna,niti uzbudjena....Ne znam shta mi je. Ponasham se kao odrasli. A ja to nisam,i ne zhelim da budem...Ja sam samo josh jedno dete,iako to moji drugovi izbegavaju. Oni mosle da su neshto odrasli i ozbiljni. Ja se josh uwek ponekad igram lutkama-u 7. razredu-pa shta?? U chemu je problem? Mene zbog toga ismevaju. MA briga me...Imam 60+ godina da budem matora,a samo josh 5-6 da budem dete. I treba da uzhiwam!!
PozZzZ
|
|
| Treba da uzivas:):)I zato uzivaj dok mozes...a ako nisi bila raspolozena pa i to je za ljude:):):):) |
Postlao/la yin
u 15:18
,
1/1/2007 |
Link |
|
Ma radi što ti je volja i ima jedna tajna . Znaš ja se i danas igram sa svojim detetom sve kao fol zbog nje . Možda se i zato tolko razumemo pošto joj je ćale dete .
Ti što te zavitlavaju su samo ljubomorni i iskompleksirani tvojom vedrinom dečijom , veruj i oni bi se rado igrali samo su zavedeni lošim idealima . I još nešto dete si u srcu i ne zaboravi to nikad jer privilegija je imati dečije srce i u njemu nikada odrasti.Ne gledaj to kroz godine , već kroz svoje srce .
A novaka , možeš to gledati kao prvi korak u odrastanju , sledeća će biti mnogo bolja , ako se pomiriš sa srcem svojim |
Postlao/la gulanfer
u 17:23
,
1/1/2007 |
Link |
|