Ucim geografiju danima.
Privreda Srbije. Ucim,ali polako ide,puno je ruda. Sada znam. Moram znati gde se vadi koja ruda. Sreca pa jos ne moram znati sve rudnike. Razumem ja da treba biti informisan,ali ipak...da li ce me neko kada odrastem pitati:"Gde u Srbiji ima hroma?". I da li cu se ja tada zaista secati da je to u rudniku Deva kod Djakovice? Sumnjam. Ali dobro,sto bi rekla jedna nastavnica,uvek mora imati materije za ucenje,ako nista,da mozak ne otupi.
E. Imam kontrolni iz muzickog u ponedeljak,sto ne bi bila tako losa stvar da nastavnica ne trazi APSOLUTNO SVE sto ima u knjizi,i da ne prepisuju bas svi,dobro,28 od 30 djaka na tom kontrolnom,a ja necu da krsim svoje nepisano pravilo,a to je da nema prepisivanja. Naucicu muzicko,desetak strabna napamet,a gde to izlapi,posle testa,sam Bog zna. Uvek kada naucim muzicko napamet,zaboravim vec do sledeceg casa,kada nastavnica vraca testove. Ali bolje i da znam dva sata nergo da ne znam nikada,kao moji drugovi. Jednom sam pokusala da prepisem i to je bio apsolutni fijasko. Ne smem ni da se setim.
A za komentare od juce>hvala puno!
Nisam ni nameravala da se menjam,ne vidim razlog. Samo...zelim,eto,da imam drustvo dok ne nadjem prave drugove. Naci cu ih,jednom.

|