| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
25/3/2006VREME KAO ZAGRLJAJ
Miro,selo Pogled sa devetog sprata, bez ikakve prepreke u daljini, doputa uz malo mate da proleζno jutro obojite bojama koje vam prelamanje svetlosti kroz trepavice omoguζava, ili da u beskrajnom plavetnilu neba doθarate sebi koloritnu sliku poput ovog Miroov sela. To je veζ kasno proleζe koje ja puno vie volim od promenjljivog poθetka. Vreme kada vie nema toliko kolebanja kao ovih dana. Vreme koje je samo po sebi zagrljaj. iroko rairene ruke prirode. I uz toplu kaficu, ovde medju pticama, preputam se oseζanjima radosti i tuge koja se komeaju mislima....prekida me zvonjava telefona. - Idemo negde da se zabavimo po ovom suncu?- pita. - Idemo - odgovaram, lica razvuθenog u osmeh.
Reci neto
|
Neto o meni
U razbijanju svakodnevice koja utire put navike, lutam stranputicama greeζi θesto, u strahu da ne ostanem u zamci zablude nametnutih pravila. Uskovitlanim mislima obilazim mesta svojih matanja, nestvarno obojena muzikom mojih snova. Poneta tajnom skriveno zamiljene lepote ivljenja, u sukobljavanju sa istinom, razotkrivam svoje slabosti i svoj neodgovarajuζi otpor nepravdama. I idem dalje...
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||