5/10/2006
KIA

Danas me nebo
kiom miluje
kosu dodiruje
usne daruje
Sliva se niz vrat
Po poprsju ara osmehe
Struk
obruθom kapi stee
Noge miluje
Hodam
kao omaπijana
nebom pozvana
Kapima sreζe ovenθana
zastajem i putam
da klize niz mene
i ne diem
tren da ne propustim
Dlanovi na obrazima
Lice u kosi
Ona u talasima
more ljubavi u sebi θuva
Uzdah nedostajanja sluam
i trenutak
pretvaram u veθnost
Reci neto

00:11, 6/10/2006
Poslao yin
I kisa moze da bude lepa:):)
00:11, 6/10/2006
Poslao nico
Kisa je Vrag ;-)
carobno...
08:46, 6/10/2006
Poslao Tay
Киша је срећа.
Срећа је унутра.
Ако мислиш, да је унутра киша...
Није :)
Унутра је радост.
10:18, 6/10/2006
Poslao SRNA
θarobnice
da da...ti tako lako pretvara svaki trenutak u veθnost,θak i igru kie na tebi
11:26, 6/10/2006
Poslao BIBA
Uvukla mi se u duu, u kosti, u oθi... Pokuava da sakrije suze, ali one su bre...
12:02, 6/10/2006
Poslao bozkoj
Divna pesma. A i fotka pasuje superiska...A kisa mene uvek odvuce u duboke misli i neku sanjivost blisku snovima...
16:30, 6/10/2006
Poslao Lady
@yin,Ida,kisa moze da bude jako lepa:)
@nico, a moze da bude i Vrag ;-)
@jazzbella , hvala, hvala :)
16:33, 6/10/2006
Poslao Lady
@Tay Ако мислиш, да је унутра киша...
Није :) Унутра је радост. - Ne mislim, znam da nije i znam da je unutra radost ;))
@SRNA ako ne mislis na vesticu onad merci ;)
16:36, 6/10/2006
Poslao Lady
@proteus , volim da se igram :)
@BIBA i one se nekad pretvore u radost
@bozkoj, :))
...ja zivim svoj san
Jos toliko mogu, jos toliko znam...
dok padaju neke kise...:)
Кишне
капи,
Теку
по крову,
Лију
низ олуке,
Натапају тле.
Ја стојим
доле,
И пружам
Небу
Кишобран,
Црни,
Од кише,
Старости.
Желим
да одем,
Иако знам:
Куд год да кренем,
Киша ће падати
Без мене,
Олуци
Јече без
мене,
Овом
Свету је
Ужасно
Хладно
Без мене,
Ја слушам,
метално
јечање,
И пружам,
небу кишобран,
И киша
Пада
Као да
никада
Неће
Престати
00:32, 7/10/2006
Poslao Lady
@bestioferatur, ta bih drugo mogla da kaem sem da sam poθastvovana i da se divim tvojim reθima...
|
Neto o meni

U razbijanju svakodnevice koja utire put navike,
lutam stranputicama greeζi θesto, u strahu
da ne ostanem u zamci zablude nametnutih pravila.
Uskovitlanim mislima obilazim mesta svojih matanja,
nestvarno obojena muzikom mojih snova. Poneta tajnom skriveno zamiljene lepote ivljenja, u sukobljavanju sa istinom, razotkrivam svoje slabosti i svoj neodgovarajuζi otpor nepravdama. I idem dalje...
« December 2008 »
| Mon | Tue | Wed | Thu | Fri | Sat | Sun | | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | |
|