| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
6/7/2007KAO DA...
Kao da znaš koliko te volim...Kao da ja znam... Lutam za reθima traeζi u njima odjek meni namenjen. Nekad ih nadjem, nekad se zavaravam...najθešζe me strela straha pogodi. Ostavljam je zabodenu da ne iskrvarim. Jednu po jednu. I skupljam. Kao priθe o mojoj neuporedivosti. Kao da znam koliko me voliš...Kao da ti znaš... Izvajana plavetnilom našeg beskraja ne dam mislima da me tamo nose. A one ne slušaju uvek.I nekada je sjaj smrznute kapi na vrhu još zelene trave dovoljan da zašumi more neostvarenih dodira pretevorenih u reθi koje pogledom gutam. A onda doπeš i te reθi pretvaraš u stvarnost. Reci neto
|
Neto o meni
U razbijanju svakodnevice koja utire put navike, lutam stranputicama greeζi θesto, u strahu da ne ostanem u zamci zablude nametnutih pravila. Uskovitlanim mislima obilazim mesta svojih matanja, nestvarno obojena muzikom mojih snova. Poneta tajnom skriveno zamiljene lepote ivljenja, u sukobljavanju sa istinom, razotkrivam svoje slabosti i svoj neodgovarajuζi otpor nepravdama. I idem dalje...
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||