Tuesday
- Autobiografija (B. Nušić) - odlomak
- Ti moraš biti moja, pa ako ne na ovome a ono na onome svetu.
- Kako to može biti? - upita ona radoznalo.
- Otrovaćemo se, ako pristaješ?
- A kako ćemo se otrovati?
- Popićemo otrov! - nastavih ja odlučno.
- Dobro, pristajem, a kad?
- Sutra posle podne!
- E, sutra posle podne imam škole - priseti se ona.
- To jeste - pade i meni na pamet. - Ne mogu ni ja sutra, jer bi dobio odsustvo, a imam dvadeset i cetiri, pa bi me posle isterali iz škole. Onda, ako hoćeš, u četvrtak posle podne, onda nemamo škole.
Ona pristade.
Idućeg četvrtka posle podne, ja ukradem od kuće kutiju šibica i pođem da se sastanem s Persom, kako bi zajedno otišli na onaj svet.
Sednemo u njenoj bašti na travu i ja izvadim kutiju.
- Pa šta ćemo sad? - pita Persa.
- Da jedemo šibice!
- Kako da jedemo?
- Evo ovako - reknem ja, pa otkinem glavić i bacim, a ono drvce pojedem.
- A što to bacaš?
- Pa to je gadno.
I ona se reši, te počnemo da jedemo ona drvca. Ona pojede tri, pa joj udariše suze na oči.
- Ja ne mogu više, nikad u životu nisam jela drva, ne mogu više.
- Onda, ti mora da si već otrovana.
- Može biti, reče ona, a ja nastavih i pojedoh devet drvaca , pa i ja izgubih apetit.
- Pa šta ćemo sad? - pita ona.
- Sad da idemo svako svojoj kući, da umremo. Sramota je, znaš, da umremo ovde u bašti; mi smo deca iz dobrih kuća, pa je sramota da umremo u bašti.
- Jeste! - reče ona i pođosmo.
Cela se stvar međutim svršila ovako: ona je otišla kući i molila majku da joj namesti krevet da umre. Tom prilikom joj je priznala da se otrovala, to jest da je jela drva sa mnom. Majka njena, bez obzira na njen položaj, rece:
- E, kad si mogla da jedeš drva u basti, ješćeš ih i ovde u sobi!
I već , šta je dalje bilo, vi svi znate.
Zbog tih batina Persa me je strašno omrzla i tako se svršila moja prva ljubav.
|