Monday
- Pop Ćira i Pop Spira (S. Sremac) - odlomak
- Frajla Julo - osmeli se opet Saca, i zagazi opet u prozu - a jeste li se umorili? Hoćete li da vam pomognem?
- Ta okan'te se vi mene! Šta ste me zaokupili tu! - obrecnu se Jula na nj.
- Pa zar ja divanim što zlo?! Velim da vam malo pomognem. Ako ja ko prvi komšija neću, a da ko će? "Drvo se na drvo naslanja", kažu paori, "a komšinica na komšiju!"
- Probajte samo ako 'oćete da pustim našeg šarova s lanca! Nećete se skrasiti ni u toj vašoj bašti.
- I-ju, frajla-Juco, nisam znao da ste tako svirepi! He-he, al' nećete, nećete, znam ja to dobro! Znam ja, frajla-Juco, vaše dobro srce! E, baš ću da probam! - reče Saca pa se uhvati za ogradu, kao da hoće da preskoči.
- I-ju, Ma... - trže se Jula i htede da vikne mamu. - Probajte samo, sad ću da viknem tatu! Vi'š ti to njega! Odma' šibajte iz bašče.
- Ta šta vi tu mene furt plašite s vašim tatom, ovaj, gospodin-parohom, i šarovom u mojoj rođenoj bašči!?
- E, a otkud to vaša bašča? - veli mu zbunjena Jula.
- E, pa to je bašča moje tetke, a ja sam tetkin ko što ste vi tatina.
- Nisam ja tatina.
- Ondak ste mamina.
- Nisam ni mamina.
- Pa da čiji ste?
- Nisam ničija! - reče Jula kao ljutito.
- Bas ničija! O, maj! I-ju! Frajla-Julijana, pa 'ajde budite ondak moja.
- I-juf!!! Ala ste brezobrazni! - viknu zaprepašćena Jula. - Sram vas bilo!!
|