nesto mi se ovde izbrkalo,probacu ponovo ...
Kad sam ja bila mala, moja mama me je pitala, onako, skroz ozbiljno: "Kakva si ti to devoj
Devojcica sedi sama na stepenistu u dvoristu kuce u Kapetan Misinoj ulici.Slinava, u tesnom kaputicu, kose vezane u plavi repic iz koga ispadaju pramenovi nemarno pocesljane kosice. Ima pamucne braon carape koje dosezu tek nesto preko kolena .Hladno joj je. Napolju je hladno. Jede jabuku koju joj je dala komsinica Silvija.Silvija stanuje u istom dvoristu u kuci gde zivi i devojcica kod tetke i tece.Oni imaju sina jedinca, starijeg pet godina od devojcice. Zove se Pavle.U dvoriste ulazi omanja zena i zabrinuto upita dete: "Sine, sto sedis tu sama, jel ti hladno, sigutno si gladana? "Devojcica, radosna sto vidi zenu, to joj je druda tetka, grli je i zaboravlja da odgovori .Drzeci se za ruke, ulaze u zajednicki hodnik kuce sa vise stanova. Desno, otvorena vrata zajednickog toaleta, poplocanog crno belim plocicama, pod izgleda kao ogromna sahovska tabla. Zena zakuca na jedna od vrata, pa ne sacekavsi odgovor udje u zagusljivu, ali toplu kuhinju. Njena sestra je mlako pozdravi nastavljajuci da ljusti krompir. Pavle sedi u uglu na nekoj fotelji prekrivenoj crvenim cebetom, i vise cuva, nego sto jede, komad svezeg hleba i pravog mirisljavog parizera.Zene pocese neki neobavezan razgovor o skupoci, teskim vremenima, besparici....Ona sto je trebila krompir obrisa ruke o kecelju, stavi par cepanica u vatru, i ne pitajuci sestru, stavi dzezvu sa vodom na sporet, skuvace kafu. Kratkotrajnu tisinu prekide pridoslica pitanjem na koje se svi prisutni trgose ."Jeli sestro, hoces da mi das malu da bude kod mene, tamo je vise dece, a i ti ces moci Pavlu vise da se posvetis? Od njenog oca i onako nista ne dobijas, sem one flase ribljeg ulja. (Devojcicin otac, student medicine, zivi slobodno, boemsli,bez obaveza prema detetu koje cuvaju, eto, njegove sestre, a od majke ju je uzeo iz inata. Naravno, razveli su se pre nego sto su stigli da se upoznaju.)
Sipajuci kafu u vec provrelu vodu, zena samo rece: "Dobro"
Kafa je popijena, razmenjeno jos nekoliko recenica, valjda da se smanji napetost koja se oseca medju zenam.Ova sto je trazila dete ustade, dajuci time znak da bi da krene, a ova druga sa olaksanjem poce da oblaci detetu tesni kaputic i navlaci spadnute carape, skoro se izvinjavajuci sprema nekoliko stvarcica, gacice, majice, ono sto je dete imalo kad je tu doslo. Dodaje bocu ribljeg ulja, otvori naglo vrata i oprosti se na brzinu od njih dve. Pavle je posmatrao ceo prizor zbunjeno, zaboravivsi na svoj hleb sa parizerom.
Devojcica je otisla sa tetkom, koju je odmah nazvala majkom i kod nje ostala do osme godine.
Ziveci sa tetkom i njenom porodicom, u velikoj kuci na Bulevaru revolucije,
"Dobar dan,molim vas jedan sladoled od vanile, veliki kornet, sedam kugli,platice moj tata!" Ko iz topa izrece unapred pripremljenu recenicu devojcica!
"Otkad to tvoj tata kupuje sladoled na kornet, gde ti je plavi lonac za sladoled?"
"Pa njemu se ne jede,pa me je poslao da kupim samo za sebe"
"Kad te je poslao da kupis, jel ti dao pare?"
"Nije imao sitno, ne brinite platice posle podne kad dodjem da kupim sladoled i za njega".
"Dobro, evo izvoli, ali nemoj da bude nekih problema! Znam ja da ste vi najveci potrosaci sladoleda od Kalemegdana do Cvetkove pijace, al opet, sedam kugli je sedam kugli.Gde li vam samo stane tiliki sladoled i kako nikada nisi prehladjena?"
"Moj tata kaze da na hladnoci ne moze nista da se pokvari, zato je i frizider kupio".
"Ma nemoj, e pa pozdravi tatu i nek ne zaboravi da posalje pare popodne!"
“Necu da zaboravim, doviđenja, hvala!”
Popodne dolazi sa plavim loncem i trazi 18 umesto 25 kugli. Placa 25. Bas se lepo setila.Tata je zna, mislice da je usput pojela nesto malo sladoleda, jer to je za njih stvarno "nesto malo" Tako se obezbedila za "sladoleda kol’ko hoces",dok jednoga dana nije povela i Biljanu, drugaricu iz dvorista, otkrila joj svoju tajnu i time se preselila iz raja u pakao! Ta Biljana je stvarno prljava ucenjivacica! Rekla je da ce je tuziti kod tate! Em je morala da deli sladoled sa njom, em je morala da joj ispunjava sve zelje! Da joj daje svoje igracke, da joj da da nosi njene cipele , da je vodi kod tate u stan da vidi kupatilo kad god tata nije kod kuce, jer oni nisu imali kupatilo, i uopste, sve sto joj je palo na pamet!A izmisljala je svasta. E pa jednog dana, malena joj lepo rece :"Znas sta, tuzi ti mene za taj sldoled, al cu onda ja reci da smo ga jele zajedno, pa ces da vidis ko ce vise da nadrlja!" Nikada je vise Biljana nije ucenjivala, ma kakvi, nije ni pominjala sladoled, samo ga je svaki put jela zajedno sa "drugaricom"
Bese tu jos jedna lepa stvar! Tu iza coska, u najblizoj blizini, na vrh Gajeve ulice, stanovala je devojcicina mama. Mogle su da se vide kad god hoce, narociti kad tata nije kod kuce, jer je on branio da se vidjaju mimo odobrenja suda.Na svu srecu, tata cesto nije bio tu, ali zato subotom, kad je bilo dozvoljeno da se vidjeju, mama bi dolazila i donosila tako lepu haljinu da vi to ne mozete ni da zamislite!I nove cipele!Umila bi devojcicu na cesmi u dvoristu, ocesljala joj kosicu koju joj je tetka predhodne veceri oprala, obukla novu haljinu, bele sokne i nove cipele i ponosno je drzeci za ruku, setala sa njom duz celog Bulevara, sve do parka kod Vukovog
spomenika. Neki put bi otisle kod mamine drugarice Milice, ali to i nije bio neki provod! Mama i Milica bi pile kafu, a devocica bi sedela na velikoj udobnoj fotelji i piljila u vrhove cipela, gladeci cipcicu na lepoj haljini. Zelela da je svaki dan kao ovaj. Ali nije, naravno da nije, pa i ovaj je prekratak .Vec kad padne prvi mrak, one ce se vratiti u kucu na Bulevaru, mama ce joj skinuti prelepu haljinu, izuti cipele i carape, sve to uredno slozizti i poneti sa sobom. Ne, nije to zato sto ne zeli da joj pokloni haljinu, ni slucajno nije, nego eto stvari treba da se cuvaju, a tetka moze to slucajno da pomesa sa ostalim vesom, i pri pranju, ako nesto pusti boju, haljina zacas ode do djavola. Zato se devojcica nije na nju ljutila, uopste, ona se nikada nije ljutila na svoju mamu. Samo je zelela da bude sa njom cesto, sto cesce, najcesce, ustvari stalno.
Proslo je do toga "stalno"par godina. U medjuvremenu se mama preselila iz Gajeve u Molerovu ulicu u veliki, ali zajednicki stan u kome su zivele jos dve porodice. Svaka sa po dvoje dece. Mama je upoznala cika Peru, uzela devojcicu od tetke i svo troje su poceli da zive zajedno u Molerovoj ulici
čica kad se penrtaš po zidovima između našeg i komšijskih dvorišta, ne voliš dugu kosu i u njoj mašnu, voliš jedne jedine, doduše crvene cipele, voliš svog mlađeg brata, a ne voliš da ga čuvaš, voliš da kuvaš boraniju, i što je naj gore skoro sve sama pojedeš ? Voliš da čuvaš krave a ne voliš da ideš u selo , voliš da vadiš vodu iz bunara i ako je kofa teška, a bunar dubok 25 metara! Ne voliš svoga tatu, a voliš da ideš kod njega, voliš čika Peru ( njenog drugog muža), a nećeš da ga zoveš tata!? Više voliš hleba i masti nego hleba i kajmaka, voliš da ideš na more a plašiš se duboke vode iako znaš da plivaš. Stvarno, kakva si ti to devojčica? Tada sam je gledala uplašena tolikim pitanjima i mogućim posledicama iskenih odgovora, mada na mnoga nisam ni znala da odgovorim. Kad malo bolje razmislim, nisam se mnogo promenila od tada! Mislim, u duši, ali eto, tek sada sam skupila hrabrost da joj odgovorim na sva ova pitanja. Nije da sam ja sad dobro razmislila, nego eto došlo mi da joj sve lepo objasnim. Pa nije lepo nekoga ostaviti bez odgovora, pogotovu ne mamu! A sve mame su zabrinute kad deca na njihova pitanja ćutke gledaju u pod i to tumače tvrdoglavošću, ne sanjajući da je u pitanju strah od moguće kazne, jer deca uglavnom nisu sigurna da li će mame biti zadovoljne odgovorom. ili ne. Pa cu ja. sad, draga moja mama, lepo i polako da ti odgovorim na sva ova pitanja, a i na još neka koja si mi postavljala, ako ih se setim. Molim te nemoj da se ljutis ako te neki odgovori ne zadovolje! Ali, pre nego sto pocnem ovo svoje, sto bi rekla moja uciteljica, pisanije, volela bih da te podsetim na neke trenutke koje ti ne pamtis, a ja ih se secam. Malo je tuzno, pa cu pricati kao da se odnosi na nekog drugog, a ne na mene, tako mi je lakse!bas preko puta Đeram pijace, malena je zaista uzivala.Okruzena ljubavlju tetkine, vec odrasle dece, komsija i rodjaka, svoje kume koja nije imala decu ,svoga dede koga su svi zvali deda Bradonja, jer je imao veliku belu bradu, vidjajuci povremeno cak i svoga tatu, koji je takodje tu stanovao.Lepota od zivot! Veliko dvoriste! Sa jedne strane vinova loza, leti cuva ukucane od vrucine, u jesen nacickana sitnim slatkim grozđem, svakom ”na izvol’te”. Sa druge strane, naslonjene uz visoki zid, prazne kosnice, kao stvorene za "planinarenje". Kad se izadje na ulicu, kojom prolaze tramvaji, desno, ka ulici Branka Krsmanovica, na uglu sedi baka Jela za svojom kutijom za ciscenje cipela, strpljivo cekajuci musterije, spremna na razgovr sa svakom ko tuda prodje i ima malo vremena. Cim prodjes baka Jelu i predjes ulicu, tu je "Bombaj"! Poslasticarnica.