i z g u b lj e n a . . . t r a ž i m 0 s e
dobrodošli na blog!!!!...kliknite na postove
Friday, April 28, 2006
-
| ...praznina ispunjava moje grudi... ...niz vene teče ravnodušnost i puni srce hladnoćom... ...neka se zaledi...i bolje je tako... ...barem snovi neće moći patnju u njega zabosti... ...osmijeh je otišao...bez riječi... ...sjetim ga se, ponekad...na starim slikama... ...pojavi se i sjaj u očima... ...to je samo bljesak suza koje žele sprati tugu s lica... ...ne dopuštam im da padaju...previše je tuge... ...a kada krenu tko će ih zaustaviti... a gdje je duša? |
( 3 ) ::reci!:: # |
Wednesday, April 19, 2006
-
prazne parole
|
|
( 3 ) ::reci!:: # |
Saturday, April 8, 2006
-
volim tvoje tragove
...lagano poput daha ...prstima nježno |
( 5 ) ::reci!:: # |
Friday, April 7, 2006
-
rekli bismo Urban i ja
|
|
( 6 ) ::reci!:: # |
Thursday, March 16, 2006
-
| noć je bila tamna poput tinte, nekako duboka i beskrajna... Ona nije mogla usnuti... napukle misli odjekivale su tišinom i na trenutke joj se činilo da nije sama... tuga je navirale poput valova...i udarala... titraji srca nosili su trenutke... u trenutku budućnost može postati prošlosti... u trenutku je postala promatrač vlastite prolaznosti... izgubila se u svojoj samoći... lomna od poraza nestajala je... zaspala je grleći jastuk...mokar od nekih njenih kiša... |
( 2 ) ::reci!:: # |
Tuesday, March 14, 2006
-
još samo jedanput...
| sutra... prospi u prah ova sjećanja... razvodni ih svojim suzama... da polako nestanu, poput tmine u zoru... u džepu ćeš pronaći, mapu do skrivenih svijetova... zaboraviti ćeš miris mog jastuka... prepustiti ćeš se magiji snova... ali ipak još večeras... prijeđi dahom preko moje duše... isperi tugu poput jesenje kiše... večeras me voli posljednji put... |
( 7 ) ::reci!:: # |
Saturday, March 4, 2006
-
FLASH SJEĆANJA
|
|
( 2 ) ::reci!:: # |
Wednesday, March 1, 2006
-
vežem se za riječi izbjegavam ljude oni su donijeli bol.... ...bezvrijedne duše... ...nikada nisam imala što ponuditi a toliko toga su uzeli... |
( 7 ) ::reci!:: # |
Tuesday, February 28, 2006
-
o mom suncu
| bili smo toliko različiti.... možda mi je zato i bio toliko blizak sa očima boje najslađeg meda koje su me uvijek obasjavale suncem onih kišnih proljetnih dana... ...bio je moje svitanje nakon neprospavane noći, razlog mog osmijeha, stih moje pjesme... ...ja sam bila njegova…  …uskoro su dani postali sivi... …potoci kiše žuborili su u bisernim očima i kupali dan...baš kao danas... …postala sam stranac u vlastitoj pjesmi…odjednom izgubljena... ...ponekad sanjam kako mu rukom prolazim kroz kosu a on se smiješi… ...na trenutke mi se čini mu čujem korake u otkucaju svoga srca... ...u duši je čežnja…tako mi nedostaje... |
( 10 ) ::reci!:: # |
Wednesday, February 22, 2006
-
shvati...
| ne pokušavaj mi staviti okvir ja se ne znam po potrebi smiješiti ja nisam ukras (ni neka vrijednost) pored mene nitko ne zastaje pokušavajući me shvatiti ja sam porculanska figura na pogrešnoj polici moj žig tebi ništa ne znači otkrnuti komadić koji ne možeš popraviti stavi me sastrane ja se ionako ne uklapam u tvoje ideale |
( 6 ) ::reci!:: # |
Tuesday, February 21, 2006
-
sunčan dan
|
sunce ulazi u sobu... |
( 5 ) ::reci!:: # |
Tuesday, February 21, 2006
-
daleko, daleko...srce mi je ostalo
| ...ponovo je odlazila...morala je...barem je tako ona mislila...on nije to mislio... ...ljubila ga je...nešto u njoj stalno ga je željelo doticati... ...nije se mogla odvojiti od tih usana... ...nježno poput leptira usnama je dotaknula medene oči, čelo, maleni nos i tople obraze... ...raširila mu je dlan...utisnula pregršt poljubaca i šapnula na uho... ..."ovo je zaliha...ako me poželiš poljubiti a ne budem tada uz tebe otvori dlan - tu sam spremila svoje poljupce"... |
( 3 ) ::reci!:: # |
Biser nastaje
u ranjenim školjkama.
Bol, koji ih razdire,
pretvaraju one u dragulj