20/6/2008
Objašnjenje!!!
Kad sam ja pročitala taj post,nije važno koji,ceo film mi se odvijao pred očima.
Kao scenario za film da pišem.
Neka devojčica u sirotištu sedi za kompom,dobijenom zaslugom velikog sponzora Vese Jevrosimovića.I piše post,u kome ona sem ljubavnih problema,nikakve druge nema.
Roditelji tajkuni,ona vozi kola dobijena za upis na fakultet,"Megatrend" ili slično.
Ide kolima po drugarice,skockane do daske,odlaze u lov na mladiće,sebi ravne,"Stefan Braun" i slično.
Da sad ne razrađujem priču,ali to me je pogodiilo.Imala sam utisak,imam ga još uvek,da je baš tako.
Da se nekom od dece na Blogoyu upravo tako nešto dešava.Neki izmišljeni život u koji se uživelo da zaboravi na sve svoje probleme.
Deca su to,ne shvataju da se ne beži tako u imaginarni svet,jer jednog trenutka ipak,ostaneš sam sa sobom.
Onda bude još teže!!!
Komentari:
Hm...Nisam procitala nikakav takav blog...Mislim,mozda i znam o kome se radi...Ali cutim...
klincezo izvini,ali ovde se ne radi o tračarenju.
Ovo je briga odrasle osobe,koja ima svoje dete,i voli ga najviše na svetu,za drugu decu.
Decu koja nisu bila dovoljno srećna kao moje da dobiju svu ljubav i pažnju koja je mogla da se pruži.
I ne kažem da sam ovo pročitala u bilo kakvom postu.
Najbolje bi bilo da moja priča nema blage veze sa istinom.
~~~Ja razumem tu decu...Jadni!!!!!bas sam srecna, sto moja mama mi pruzi swu srecu i paznju...~~~
Svašta se dešava i u životu i ...na postovima...:):)
pustimo im njihova odrastanja Ivanka, ne možemo nego strpljivo dopustiti da pogriješe, izbrišu, krenu nanovo,...dobro je dok je tako...možda jednom negdje upali se svjetlo i pronađu put ka sebi...samo to molim
Ne mešam se ja nuri u njihovo odrastanje,samo im želim da što pre i što bezbolnije upoznaju sebe.
<br>Ako je to moguće!
Dešava se AnaM,svašta.Strašno je što se i ružne stvari dešavaju.
Ali to je neizbežno.
Punk prinses blago tebi za tvoju mamu.
Inače ja sve ovo ne bih pisala i ne bi mi ni pršlo kroz glavu ,da davno pre skoro dvadeset godina,nisam prošla jednog vikenda kroz Zvečansku ulicu sa sinom,i on me je molećivo pitao gledajući dečicu koja su se igrala"Jel ti mama nećeš mene ovde da ostaviš?"
Ne znam otkud mu to,nije ni znao da je to dom za nezbrinutu decu,bio je baš mali,ali je nekako osetio da su ta deca nesrećna.Inače sam ga vodila na utakmicu "Partizana",da ga predam ujaku,da zajedno gledaju.
Neću više ,što se više trudim da objasnim ispada konfuznije.
Neka decarade šta hoće.
Imaju svoje roditelje da brinu o njima.
Ne mogu ja da primam svu patnju ovog sveta.
Dok je to samo puko mastanje, jos je dobro. Ali cim cela prica dobije neku ozbiljniju dimenziju, to je vec druga stvar i treba se zabrinuti...
Zato Specifična ja i brinem!
Ali ja plačem kad vidim starce i starice da prose na ulici,....želela bih da ne bude tuge,nesreće i jada,ali utopija je to