KUC – KUC, IMA LI KOGA!?? (neozbiljno-najozbiljniji tekst o tome kako
se razvijaju degenerativne promjene u neinventivnoj i nezainteresiranoj sredini i kako nenormalno postaje normalno i obratno na očigled većine zabavljene samozadovoljavanjem)
„Kritična masa je najmanja masa tvari fisibilnog
materijala koja može izazvati nekontroliranu lančanu reakciju.“
Rječnik kemijskih pojmova
S jasnom projekcijom u glavi sjela sam pisati ovaj tekst, iako već pri prvim riječima, moram rezignirano konstatirati kako sumnjam u par stvari:
- Da će ga netko uopće pročitati.
- Da će ga onaj tko ga i pročita pročitati s pažnjom i razumijevanjem.
- Da će se barem 20% onih koji ga pročitaju oko njega i zamisliti.
Čemu kemija? Pa riječ“ kemija“ tako rado upotrebljavamo. Sve je oko nas kemija (da ne kažem kenija) i očito nam se kemija događa u nekakvim pozitivnim pomacima u životu (upoznali smo divnu kemijsku djevojku ili nešto tako…), dok je dio nas dobrovoljno u keniji gdje razvija njezinu netaknutu divljinu svakodnevno. Karikiram. Neprimjetno je. Ionako smo od svega (što nam se da u ruke – dajte si mašti na volju!) napravili jednu tragikomičnu karikaturu. Tko? Mi – kritična masa.
Mi smo: Djeca prepuštena sama sebi. Dojadila nam je masturbacija na xxx stranicama i slikama golih teta i barbi kako rade isto što i mi kad imamo s kime. Rijetko kad imamo s kime jer smo zasjeli u stolice ispred računala i poistovjetili se s vlastitim izmišljenim likom koji bi trebao biti ono što bismo mi zapravo od sebe htjeli.
Op.a. Nekad je u te svrhe služio karneval, ali izgleda da mu je odzvonilo! On je naime, brzo završavao (i još je uvijek tako), a nakon toga vratit nam se u realnost. (Tu pada na ispitu.).
Dalje, naša je lektira žuto štivo ne opsežnije od tri proširene rečenice i razne web adrese naših „prijatelja“. Prijatelji su nam ljudi kojima ne znamo ni ime, ali redovito posjećuju naše stranice i svaki njihov komentar na naše tekstove (o kojima ćemo malo kasnije), završava s „KISSSSSS!“. Vidite kako nas vole!??
Nismo pretjerano zainteresirani za pravopis. Naročito ne za razlike između „č“ i „ć“ i „ije“ i „je“, ali zato nam je rječnik jako bogat novim hrvatskim besjedama među kojima prednjači ona „LOOOOOL“.
Volimo koristiti i izvorne nazive intimnih dijelova ljudskog tijela koje još nismo vidjeli u živo, ali smo se na Internetu preko Google-a podrobno informirali i možemo tvrditi da ih imaju gotovo svaka žena i muškarac.
Jako se volimo rugati ljudima o kojima isto tako ne znamo ništa. Ali, baš nas briga, ne poznaju ni oni nas. Tko nama što može (zaboravlja se pojam kritična masa s posebnim naglaskom na ono „masa“). Internet svakome garantira zaštitu privatnosti. (A-ha!!). Puno čitamo ono što sami napišemo. Joj to je tak dobro!!! I uopće ne razumijemo kako netko još može voljeti knjige, čitati nekakva slova na papiru, okretati stranice. A ti glupi predmeti – knjige, moraju se još povrh svega i držati u rukama. Strašno nešto. I dosadno! Gubljenje vremena.
Volimo se jako i družiti s ljudima.
Naravno da ih ne poznajemo. Ali su i oni od fisibilnog materijala. I pomažu nam u izazivanju lančane reakcije: Masovne gluposti.
Ova masovna glupost ne bi bila zabrinjavajuća kada ne bi bila zarazna. Zaraženi njome lišeni su zrelog rasuđivanja i prepoznavanja gluposti i gube svaki osjećaj srama, morala, normalne komunikacije… gube osjećaj za onu granicu dobrog ukusa (okuse nikada nisu ni upoznali) i gube osjećaj one točke kada više ni sebi nisu zanimljivi.
To je osnovna karakteristika kritične mase uz još jednu – totalno pomanjkanje samokritike (za samokontrolu kritična masa nikada nije ni čula).
Tu se kritična masa pretvara u stado ovaca koje je alohtono čak i u keniji .
Takva se stada obično obilježavaju raznim kemijskim sredstvima u obliku boje koja se nanosi kistom ili pak u modernije doba i u obliku raspršivača (za poznavaoce hrvatskog jezika spray-a, s izuzetno mekim „ć“). To rade zato kako, s inače prilično svojeglavim ali izrazito tupim životinjama koje su poznate po visokorazvijenoj filozofiji mase (masovni trk, masovni drk, masovna panika, masovna histerija, masovna samoubojstva bacanjem pred automobile, masovno opijanje morskom vodom, masovno glasno beketanje…), nitko ne bi suvišno gubio živce.
Opičiš im boju po dupetu ( ovce ionako hodaju uokolo gologuze) i po tome znaš koje su tvoje, kad ti koja zatreba (a zatrebaju iz raznih razloga).
U ostalo vrijeme, pustiš im da rade što im je po volji. Amen.
Elfrida Matuč-Mahulja
Baš si nešto mislim, slušajući kišu dok se kotrlja niz oluke... kako se sve oko nas regenerira. Trava zažuti, padne kiša i za dan dva opet se zeleni. Ako još prođu dobre životinjice ili dobri domaćin (pa je jedni pasu, a ovaj drugi pokosi) trava će bujati i biti sočna u svojoj zelenosti, mirisat će...
Znaš, imam maleni svijećnjak od terracotte na stolu. Onaj u koga sipaš vodu i kap nekog mirisnog ulja, a ispod postaviš svijeću. 