ulicama

mnogobrojnih gradova na ovoj lijepoj a

zanemarenoj planeti mimoilaze se lica

koja ne gledaju nikamo osim u točku

do koje trebaju stići - najčešće zamišljenu

u svojoj glavi i bez prave potvrde u

stvarnosti...

ulicama prolaze lica prezaposlenih

u dobu narastajuće nezaposlenosti

i redovima pred vratima Fonda za

zapošljavanje - oni se trse u samozapošljavanju

i u tu su se svrhu naoružali mobitelima

po mogućnosti na preklapanje i bez antena

po mogućnosti sa zaslonom u boji

fotoaparatima, kamerama, diktafonom

i real tonovima alarma od kojih im neće

biti neugodno kad mobitel zazvoni

dok stoje u redu na šalteru u pošti

onoga dana kad stižu dječji dodaci i

socijalne pomoći...

ulicama prolaze slušalice i mikrofoni

ljudi pričaju sami sa sobom

izgleda kao da se intenzivno druže

bez osmijeha... neki i plešu ali ne

zbog radosti, u džepu im je sakriven

maleni MP3 - ni glazba se više ne

dijeli - pa da, ukusi su različiti

MP3 plejeri skupi - to su vrednote

koje ljubomorno čuvaš za sebe

to su tvoji koraci i napredak

u nepostojećoj karijeri prodavača

polica životnog osiguranja koje će

malo kome zatrebati,

dopunskog mirovinskog za treći stup

jer će do penzije država na drugi zaboraviti

ili će se isti srušiti pod bremenom

želja bez pokrića naplaćenih reketom

od dilera i narkića s juga

dodatnog zdravstvenog za pokazivanje

kartice za ekskluzivnu uslugu u bolnici

koja se raspada još od doba austro-ugarske

monarhije

ili za podmazivanje doktora i kao usput

nekoj sestri ubačene dvje, tri hartije

vrijednoga papira...

ulicama više ne hodaju bande iz gradskih četvrti

ulicama ne hodaju skupine

ulicama ne odjekuje smijeh

ulicama hodaju leševi sjajnih očiju

kreme u debelim slojevima i čudesni puderi

uniseks mirisi koji priliče svima

i s kojima smo svi jednaki

ulicama hodaju i jednako samotni

siromašni i sramotni - koji misle da su bogati

iako im iz usne šupljine smrdljivi zadah para zrak

zadah gladi - za svačime...

ulicama hodaju kanibali koji su pojeli ljude

pa sada žderu sami sebe

u panici

od sporog umiranja

u ritmu muzike

koju nitko drugi ne čuje.

                        E. M. Mahulja/Krk

Komentari

Poslao/la Tay

Poslao/la drvo

Poslao/la drvo