Rekoh jednom svom kolegi s kojim se prilično dopisujem, a teme poruka su nam, u posljednje vrijeme, obilježene danom u kome pišemo; kako me nazivi naših pisama podsjećaju na dnevno mijenjanje gaćica kod djevojčica.
Ma znate već ono, pon, uto, sri, čet, pet, sub, ned... ili puno češće sve to na engleskom ili njemačkom (mislim da gaćice s natpisima na hrvatskom i ne postoje... razlog je zasigurno logičan!)
Nakon te prve asocijacije počinju se redati nove.
Ne znam što ću s ovom mojom ludom glavom! Prvo se sjetim scene iz Mrak filma (neki dio) koja prethodi poluvidljivoj seksi sceni između duha i kćerke onog nekog režisera sapunica za tinejdžere koja se, čini mi se, zove Torry...
Naravno da lik, iako je duh, ipak mora Torici skinuti gaćice, ako nešto hoće, ali dočekaju ga gaćice od prekjučer, hehehe zločestooo!!!
I onda nakon tih svježih asocijacija, odjednom vidim sebe kao djevojčicu. Majušnu. I tanušnu.
Ne znam jesam li bila manja ili tanja, sitna svakako.
Moja nona mi je običavala tepat da sam "kako smrt na dopustu"... baš su bili taktičari ti naši stari... e,
i znali su s djecom.
Bit će da je ipak od onda do danas nastala neka promjena u zraku. A tko će ga znat!? Nije ni važno. Više. Mi smo ispoljili agresivnost koja se u nama nakupljala u dječjoj i adolescentskoj dobi na vrlo upečatljiv način. Mrak film je tu komedija u pravom smislu riječi...
Možda je sve to ciljano.
Tko zna što misle s našom djecom... Ili oni divljaju i nasilni su sada, da bi kasnije bio mir. I opet, tko će ga znat!?
Dakle, ta mala "smrt na dopustu" koja je nosila moje ime; imala je stravičnih problema s gaćicama. Toliko stravičnih da ih se eto i dan danas sjeća.
Stalno su mi kupovali neke duboke, velike gaće u koje bi stala tri komada mene. I mačka.
Svim tim gaćama guma u pasici je odmah u startu bila neka labava i sve su od reda spadale s mene.
A da situacija bude još dramatičnija, otvori za noge nisu uopće imali gumicu da bar tu stisnu (a ja sam volila bit stisnuta od malih nogu - ne znam razlog), nego su gaće iritantno plesale oko mene.
I onda sam izmislila - tange.
Uvalila bih sve što sam mogla skupit među one male guzičice i povukla prema gore do preko pupka - i tek kad bi sve bilo čvrsto - dala bih noni ruku i krenule bismo na misu.
E da su znali da sam ja na misi u tangi ;))
U ono doba!
Pih!!
(neću im ni reć da bi me koji puta te "butande" toliko iznervirale da bi ih skinula i bila bez njih) - nedajbože da me netko tad digne u zrak - u znak veselja što me vidi! Malu slatku curicu!
A desilo se i to.
Jednom.
Pa je moja mama ispala kriva ;)
Hehehehe
Elfrida Matuč-Mahulja/Krk

