Šetala je pored mora, dan je bio nekako čudan. Sumporno žuta atmosfera punila ju je tjeskobom. Ptice nisu pjevale, a staza je vodila kroz šumu pinija. Nigdje nikoga... Prepustila se svojim fantazijama. Ni sama nije znala koliko je mogla imati godina. Odjednom - znak života.

Na obližnjoj su klupi sjedile tri časne sestre u odorama s kolicima. Nasmiješi se i priđe. Pozdravi i pogleda u kolica... bila su prazna. Pogleda u sestre. Bile su bijele poput kreči, bez očiju...

Isuse! Skoči odjednom Matilda toliko se naglo dignuvši u krevetu da joj se zavrtjelo u glavi. Isuse, kakva mora!

Što je? - još u polusnu upita Marko.

Džizus, neću ti ni pričat. Kakav san, jebote! A ti još danas putuješ... molim te pazi kako voziš. Neću imati mira čitavi dan.

Daj, daj smiri se! To je bio samo ružan san. 'Ajde bit ću dobar mužić i skuhat ću kavicu - šaljivo dobaci Marko, poljubivši je pri tom u vrh nosa...

Iako se Marko javljao svakih par sati opisujući mjesto na kome se nalazi i govoreći što mu je slijedeće na rasporedu; Matilda je cijeloga dana bila napeta i nikako nije mogla otjerati one ružne scene i ružan osjećaj svog sna.

Pokušavala je čim više raditi. Radila je bilo što, samo da su joj ruke i mozak zauzeti nečim konstruktivnim, ali uzalud, mora ju je pratila stalno.

Oprala je četiri mašine veša i upravo je izlazila raširiti rublje iz te četvrte na balkon, kad spazi policijska kola kako se parkiraju ispred kuće.

Pretrne. Osjeti kako joj se noge odsjecaju, a srce treperi u tijelu koje kao da je ostalo bez trunke životne energije...

Dršćući kao papir, i ne znajući kako je uopće prošla onoliko stepenica, siđe u dvorište. Blijeda kao stara krpa.

Gospođa Hirš? upita je policajac.

Da, izusti ona jedva gledajući u čovjeka širom otvorenih prestravljenih očiju.

Gospođo, je li vam dobro? upita opet policajac vidjevši da je Matilda na rubu nesvjestice.

Mhm da, da... odgovori ona odsutno. Gdje je stradao?? Kako? Mrtav? saspe odjednom niz pitanja.

Sada policajac nju čudno pogleda. Tko? Što? O čemu vi to gospođo? Jeste li vi prije mjesec dana prijavila nestanak osobne iskaznice? Našli su je, u Brodu. Pred nekim disko-klubom...

Gospođo! Gospođo čujete me!? Matilda!??

Vidjela je zabrinuto lice policajaca. Bila su dvojica. Jedan je držao, drugi joj pružao čašu vode...

Nasmijala im se, odahnuli su...

Ne ni vama neću ispričati što sam sanjala!

Ali pamtit ću san, čitavog života...

A gdje je treći... kolega?

Pogledali su je čudno, ali ona se pridigne, ispije gutljaj vode i odmahne rukom... Hvala dečki.

                             Elfrida Matuč-Mahulja/ Krk

Komentari

Poslao/la drvo

Poslao/la Ida

Poslao/la drvo