kad smo mi bili djeca
sunce je na drugi način sjalo
i more je bilo drukčije plavo
mame su bile mame
s nekako smiješnim frizurama
(a meni se čini da je moja uvijek ista)

kad smo mi bili djeca
brali smo cvijeće
u proljeće
i živjeli s prirodom u prirodi svakodnevno
puna su nas bila stabla
(jesmo li doista bili djeca... ili ptice?)

kad smo mi bili djeca
malo nas je bilo neistih
crno-bijeli televizori i nisu bili nešto
u usporedbi s ratnim igrama
po parkovima
(koji su glumili filmovane šume)

kad smo mi bili djeca
nije bilo zlostavljanja - ne u novinama
ni pedofilije - osim one koja je postojala
malokoga je zanimala politika
i činilo se da je učiteljima stalo
(da od nas jednom postanu ljudi)

kad smo mi bili djeca
pravili smo sami vijence za spomenike
koje uvijek dižu mrtvima kako se njihove smrti
ne bi činile uzaludnima kakve zapravo jesu
podrezani palmin list i na njemu jorgovani i neko drugo cvijeće
(iz vrta dobre susjede koja nije preživjela svoj brak)

kad smo mi bili djeca
sve se činilo obećavajućim i nitko nije slutio
kako će istom igrom završiti naše djetinjstvo
jedino će mjesto radnje biti neko drugo
parkovi su manje važni za rastanke takve vrste
(i čini mi se da današnja djeca više ne prave vijence

kako smo to mi činili
kad smo djeca bili)

                            E.M. Mahulja/Krk

Komentari

Poslao/la poglavica

Poslao/la Милошевић!

Poslao/la drvo

Poslao/la Ida

Poslao/la III