17/12/2007 23:44 , Objavio: Dragon Kategorija: Moje Horror Price
Evo jos jedne price iz moje kolekcije. Iz mog pera!!

         Usao je i seo za stol, koji je bio opremljen sa raznim svecama, mirisljavim stapicima koji su goreli i prostorijom se sirio miris pomalo neprijatan. Sto je bio prekriven crnim platnom na kome je bio iscrtan pentagram. I naravno neizbezna staklena kugla. Covek se nasmesi, i prelete pogledom po prostoriji. Uto udje zena koja ce mu za par trenutaka procitati sudbinu kako iz dlana tako i iz karata. Sede nasuprot njemu i zagleda se u njega. Covek je mirno gledao u oci Gatare. Posle par trenutaka ona spusti pogled a na uglovima coveka zaigra gotovo nevidljivi osmeh.

-Sta mi mozete reci o mom zivotu? upita covek Zena ga za tren pogleda a zatim pruzi ruku i uhvati njegovu. Okrenu dlan i zagleda se u njega. Par trenutaka je gledala, a u glavi je smisljala pricu... A zatim poce:

-Vi mladicu imate puno teskoca koja vas prate u zivotu, ali ih sve resavate sa uspehom... Covek je pogleda pomalo iznenadjen. Zagleda se u njene oci. A ona nastavi:

-Ali ipak imate jedan posao koji niste uspeli da resite i zbog toga mnogo patite... Covek je bio zadivljen sa njenom tacnoscu. Ona ga kratko pogleda pa nastavi:

-Vasa linija zivota je neverovatno dugacka i nema prekida, zelim reci da cete doziveti duboku starost. Tu ona zavrsi i zagleda se u oci ovom pomalo cudnom coveku. Trazila je neki detalj na licu koji bi odao razmisljanje.

Ali sve sto je mogla da otkrije je da je imao prelepo lice. On je pogleda i nasmesi se. Imao je prelep gotov vanzemaljski osmeh. Bila je ocarana.

-A sta kaze vasa kugla? upita iznenada covek. Ona ga samo zbunjeno pogleda kao da ga nije razumela. on se i dalje smeskao ne skidajuci pogled sa Gatare.

-Kugla? rece zena zbunjena. Mozak joj je ubrzano radio. Sta da kaze? pomisli. znala je da je kugla tu radi tradicije gatara.

-Da, kugla. Ponovi covek. Zavirite i molim vas recite mi sta vidite. Zena se nagnu nad sto i nad kuglu. Zurila je u staklo i smisljala pricu na osnovu price iz dlana. I taman kada je odlucila da prica, ucini joj se da se kugla malo zamutila. Kao da se pojavilo u njoj nesto poput magle. zagledala se jos dublje u nju i cudo se desi. pocela je verovati da ipak ima moc. U sekundi su joj kroz glavu prosle ideje o slavi koju ce steci. zamisljala je redove pred njenom radnjom i brdo novaca. Dok je lutala u snovima i masti u kugli su se obrazovali obrisi predela. U pocetku je sve delovalo smirujuce. Sve je bilo kao neka harmonija. Videla je obrise ljudi. Delovali su tako smirujuce. Ali ubrzo ustanovi da to nisu bili obicni ljudi. Oni su imali krila. Bili su prelepi. Ipak od sve te lepote jedan se ipak izdvajao. To je bio covek preko puta nje. Zbunjena je digla pogled sa kugle i zagledala se u njega. On se i dalje smesio gledajuci cas u kuglu cas u zbunjenu Gataru. I rece:

-Da to sam ja. Najlepsi medju njima. Najveci i najblistaviji. Bio sam najblizi “Njemu”. Cak sam i lepsi od njega. I veci. To sam zapravo nekada bio. Kad je zavrsio dao joj je ocima znak da nastavi gledati. Ona ponovo spusti pogled na kuglu i nastavi gledati.

    Uskoro svu harmoniju narusi jedna crvena nit koja se poce mesati sa belinom savrsenstva. Crvenilo je svakim casom bivalo sve vece. I uskoro joj se otvori novi pogled. Ugleda vatre na sve strane. Krilati ljudi su leteli a mnogi od njih padali su sa smrtnim grcem na ustima. Zena je bila prestravljena. Videla je kako najlepsi medju njima sa jos krilatih pada u bezdan iz koga je sukljao crnocrveni dim. Ruke su joj se tresle, dok je gledala prizore potresne. Muskarac nastavi sa pricom:

-Zeleo sam da se izjednacim sa “Njim”. zeleo sam da ga zamenim. Imao sam planova za bolji zivot, za bolji svet. Zeleo sam da se povuce, jer je suvise star. I zbog toga je izbio rat. I zbog toga sam prognan i poznat pod imenom Satana....

Zena ga je gledala sirom otvorenih ociju. Bila je prestravljena. Ukocena. Znala je da joj nema spasa. Znala je da joj je ovo poslednji dan..... Muskarac nastavi:

-Rat smo izgubili. Prognan sam sa citavom Armijom u pakao. Ali tamo nije toliko lose. “Njegovi” glasnici su poslali vernicima pogresnu sliku pakla. Ni jedan od njih nije bio dole. A ja sam ga sam kreirao. Do sada si mi videla Proslost i sadasnjost. Pogledaj sada moju viziju da sam na tronu. Zena ponovo spusti pogled zagledajuci se u kuglu. Uskoro vide zlatne gradove. Harmoniju. ljudi su ziveli u slozi. Po licima im se videlo zadovoljstvo. Nigde nije videla crkve niti ikakvog hrama. Sve je bilo u savrsenstvu......

Ponovo pogleda u coveka. On se i dalje smesio. Ona promuca totalno sludjena:

-Ali kako...ne razumem?

-Sve je jednostavno. Ja zapravo nisam onakav kakvim su me predstavili. Ja sam i dalje Andjeo. Najveci i najlepsi. I dalje sa svojim izgledom “Njega” bacam u senku. Kao i njegovog toboze sina Isusa. Ja sam njegov jedini sin. Ja Lucifer....

-Ali zasto ti nije dozvolio da svoje zamisli sprovedes u delo? upita gatara.

-Zato sto je ljubomoran. Ovu ideju sam izneo jos pre nekoliko hiljada godina. Zeleo sam da se pojavim pred ljudima kako bi ocvrsnuo veru u nas. Nije mu se svidelo iz razloga sto se on toga nije setio. Izbila je svadja. Izbio je rat. Koji se nikada nije zavrsio. Izgubili smo nekoliko bitaka, gurnuti smo u bezdan....


Gatara ga je posmatrala. I upita:

-Kakave su vam sanse za uspeh?

-Od kada sam proteran, rat sam prebacio sa nebesa na zemlju. Dao sam ljudima mnostvo bogova. Podelio sam ljude po veroispovedi i na taj nacin oslabio njegov polozaj. I tako smo vodili bitku stotinama godina stotinama vekova. Zeleo sam da mu dam konacni udarac. Stvorio sam veliko zemaljsko carstvo koje je vodilo osvajacku borbu. Bilo je to Veliko Rimsko carstvo. I mislio sam da cu ga konacno slomiti, i da cu konacno dobiti presto. Ali on u poslednjim trzajima stvori zemaljskog sina i na taj nacin me se skroz odrekao. Ime novom sinu je bilo Isus. Tada sam napravio gresku jer sam ga lisio zemaljskog  zivota. I tada je sve pocelo da propada. Takozvani Srednji vek mi je bio najgori jer je “On” preuzeo vodstvo u ratovanju. Ali nije dugo trajalo. Izazvao sam nekoliko ratova manjih Dva svetska. dao sam ljudima mocno oruzije, i danas radim na tome.....

-Ali zar nisi pokusao svoje ideje da mu predstavis na zemlji?, Mislim,... da si sredio deo planete po svojoj zamisli ili nesto slicno...Upita gatara.

-Zapravo i jesam. Posle silnih nesporazuma i svadja trazio sam da mu demonstriram  svoju zamisao na zemlji. I pristao je. Posle puno vremena rada na stvaranju, dobio sam nakolnost medju prostim svetom. I kada je mojih ruku delo bilo gotovo, “On” je pobesneo i sve sravnio sa zemljom. To se ljudima na zemlji nije svidelo, i pocele su velike pobune i ratovi. Bio je zaista ljut. I odlucio je da ih kazni. Napravio je Potop. I sve je propalo. Mene je zatocio u bezdanu, a on je ponovo radio na kreaciji novog sveta. Kada je sve zavrsio svi su mu se divili i klicali mu. Oslobodio me je misleci da cu mu se diviti i konacno ga priznati za Najvelicanstvenijega. Kada sam pogledao dole zgrozio sam se pred prizorom. Pitao sam ga zar nije ni malo nista naucio od mene? Bio je besan i bacio me na jedan napusteni kontinent govoreci mi ako sam bolji da mu to pokazem. I pokazao sam mu. Stvorio sam svet moderniji savrseniji, napredniji...... Zastao je i zamislio se. Imao se utisak da je sve ponovo prezivljavao. Posle krace stanke Gatara ga upita:

-Sta se zatim desilo?

-Bio je ljubomoran. Potopio ga je. Sa svim stanovnistvom koje sam naselio. Vi ste taj Kontinent nazvali Atlantida.

-A zapravo kako je pravo ime Atlantidi? On se nasmesi i gotovo veselo rece:

-Luceferion. I zapravo to je i razlog zbog potapanja. Nisam smeo da dam svoje ime mom radu i delu. Ali kao sto istorija pise, mnogi su posli u potragu za Atlantidom ali bezuspesno. Posle ovih reci se nasmeja grohotom.

-A, da li je neko video Atla...zapravo Luciferion?

-Da, ali malo njih.

-A gde se nalazi, mislim u kom delu sveta. u kom delu mora?

-Nazalost moram te razocarati Ostrvo se ne nalazi vise nigde pod morem. Posle potapanja jednostavno sam ga preselio u Pakao. I ja zivim i carujem u njemu.

Nastala je tisina. Oboje su bili zadubljeni u svojim mislima. On koji nosi ime najuzvisenijeg andjela palog Lucifer ili Satana. Vracao se stotine i stotine godina unazad razmisljajuci o propustenim i propalim delima.

Gatara je sve polako slagala u svojoj glavi neverujuci da joj se iskonsko “Zlo” Hriscanstva pojavilo. A jos vise je zaprepastila cinjenica da On zapravo je cista suprotnost od prikaza Hriscanske vere. Ali ipak nije smetnula sa uma da je ipak on predstavljen kao kralj lazov. I na kraju ona prekide tisinu sa jednim prostim pitanjem:

-I sta sledi u Vasoj buducnosti? Pogledao ju je i sa usana mu se izgubi osmeh. Celo lice prekri tamna senka i prelepo lice postade gotovo zastrasujuce.

-Mislim da se nas rat nece nikada zavrsiti. Jer ni jedan od nas nece popustiti. I zato sam primoram da uradim konacni potez koji ce ga konacno slomiti.

Gatara ga je gledala sa sve vecim strahom. Naslucivala je sta ce reci. Naslucivala je svaku njegovu rec.

- Zapravo Vi cete....

-Da ja cu da uradim nesto sto se protivi zakonima. Rece pogleda je pogledom koji se suoseca sa njom. pa nastavi:

-Unisticu ovaj svet. I necu dozvoliti kreiranje novog sveta, dok ne preuzmem presto. Tresce se vekovima, milenijumima svemir, ali se na zemlji nece pojaviti novi oblik zivota dok god ne sednem na presto.

-Ali sta ce biti sa nama?

-prezivece samo oni koji su verovali u mene. Ali i oni ce biti probrani. Preselice se u Luciferion, ili u pakao.

Posle ovih reci ustade sa stolice izvadi nekoliko novcanica i stavi na sto pred gataru, i uputi se ka izlazu iz agencije. Na samim vratima se okrete prema njoj i sa smeskom joj rece:

-Uzivajte, uzivajte jos ovo malo vremena sto vam je ostalo. Zatim se okrete i ostavi prestravljenu zenu nad kristalnom kuglom. Ona pogleda u nju i vide na stotine "pecuraka" bombi koje se uzdizu iz zemlje unistavajuci sve pred sobom. Zatim ugleda sat koji je otkucavao vreme do pocetka kraja. Na stau je ostalo jos 666 sekundi........

Januar,2005.

Dragon

20/11/2007 07:05 , Objavio: Dragon Kategorija: Moje Horror Price

Prekrasna, velicanstvena suma se protezala od sela ka, severu u beskraj. Bila je to drevna suma. Neistrazena, mracna i zlokobna. Prepuna divljih zveri.

    Selo sa ne vise od petnaestak porodica, siromasno, zapusteno. Kuce oronule. Stanovnici su ziveli kao jedna velika porodica, jer su samo tako mogli da prezive i da opstanu. Pogotovo opasnost koja je vrebala iz sume...

 

 

.........Sunce je polako pocelo zalaziti na zapadu. Bilo je ogromno. Crveno kao zar. Polako se pocelo kriti iza najvisih grana najvisih drevnih stabala Hrastove sume. Poniruci sve dublje medju stabla. Sa istoka stizao je lagano prvi znak nastupajuce veceri, polako se prikrado selu izmedju drvoreda Hrastova. I tada se zacu krik. Jezovit, mucan pun straha. Nastupajuce vece pocepa jos jedan urlik. Ali za razliku od prvog, ovaj je delovao mocno, zlokobno, preteci. A zatim usledi jos jedan, pa jos jedan. Uskoro je ceo zlokobni hor pevao ariju koja je prizivala smrt.

    Na cistinu nedaleko od sela iz sume istrca zena. Bila je sva u ritama. Posrtala je. I uvek se iznova dizala i nastavila svoj beg iz sume. Jecala je. Po rukama i nogama videli su joj se otvorene rane iz kojih je liptila krv. Iza nje Hor smrti je jos jace pevao, postepeno se priblizavajuci ivici sume. Imao se osecaj da ce svakog trena izbiti na cistinu. A onda iznenada sve utihnu. Nasta tajac. Zena stade. Osvrnu se oko sebe, osluskujuci jezovitu tisinu. Bila je na samom ulazu u selo. Posmatrala je zlokobnu sumu, i po ko zna koji put cvrsto sebi obecavala ukoliko prezivi ovu noc sutra ce se odseliti.

Iz razmisljanja je prenu ponovan urlik, od koga i sama vrisnu, okrete se i izgubi se medju kucicama,         probijajuci se kroz gomilu preplasenih mestana.....

   

 

    Na cistinu izbi copor poluljudi-poluzivotinja. Pognuti pogureni napred pojurise ka selu rezeci i zavijajuci. Izmedju kucica stojali su preplaseni ljudi sa vilama, motkama, sekirama, nozevima, i drugim raznoraznim alatima.

Predstojala je jos jedna krvava noc....

    Judi-zveri, grabili su preko cistine obasjani mesecinom, koja im je ulivala snagu. Davala im moc.

Bili su zeljni krvi, sveze krvi.  Bili su velicanstveni na mesecini. Bili su deca noci, deca meseca.

Uleteli su u selo i tada nastade krvavi pir. Kroz vazduh se prolomi vriska, krici seljana na samrti praceni rezanjem, zavijanjem i superiornim urlicima zveri. Nista ih nije moglo zaustaviti.

    Mesto i njegovi stanovnicu su dugo vremena odolevalo napadima copora. Ali veceras copor je bio snazniji i odlucniji nego ikada.

    Zena koja je izbegla smrt u sumi ulete u kucicu zgrabi dete od prozora i povuce ga ka krevetu u cosku sobe. Odgurnu ga u stranu. Na podu se ukaza vratasca. Brzo ih otvori zgrabi dete i privi ga na grudi, ljubeci ga po kosi. Napolju se cula bitka koju su zveri dobijale. U vazduhu se osetio miris krvi.

Zena dete odmaknu od sebe i zagleda se u njega kao da zeli sto bolje da upamti svaki detalj na njegovom licu. Zatim ga jos jednom stisnu na grudi i tiho prosaputa detetu na uvo:”Srebro, srebro ih ubija”. Odmaknu ga od sebe i ugura u otvor na podu. Brzo zatvori poklopac i povuce krevet na svoje mesto.

U trenu kada se uspravila, razvalise se vrata i na njima se pojavi Zver. Razjapljena celjust, iz koje je curila slina, i iz koje je dolazilo zlokobno rezanje ispuni celu prostoriju. Zena je znala da nece docekati zoru. Znala je da nikada nece otici sa ovog mesta. Znala je da je Zver nece pustiti, pogotovo ne sada kada je znala tajnu. Tajnu koja bi ih mogla osloboditi. Pribrala se i brzo pogleda oko sebe u potrazi za nekim oruzijem. Zver kao da je shvatila njenu nameru. Kroz kucu se razleze urlik, urlik koji je otvorio vrata smrti i pustajuci je unutra. Skoci ka zeni i sa kandzama je zgrabi i povuce poda

 

 

se. Zena je vristala potajno se nadajuci da ce se neko pojaviti na vratima i spasiti je. Ali niko se ne pojavi. Zver je lagano sa uzivanjem cepala deo po deo zeninog tela. Posle strave i straha nastupila je tupa agonija. Agonija koja je najavila da je sklopila ugovor sa smrcu i da je spremna da krene na

put. U zadnjim sekundama svog postojanja pomislila je na dete, nadajuci se da ce preziveti. A onda je obuze tama.....

 

 

    U prostoriju ulete jos jedna zver, koja se okomi na vec mrtvu zenu cepajuci i komadajuci ostatke njenog tela.

U celom selu se culo zadovoljno zavijanje zveri, rezanje i otimanje oko delova tela. Zveri su dobile bitku. Selo je unisteno. Mestani su poklani......

    Druga zver zadovoljna obliza celjust nad sada neprepoznatljivim lesom zene u kuci. Lagano se udalji od sada gotovo mrlje na podu i izadje napolje, gde zadovoljno ispusti dug pobedonosni urlik ka mesecu. Zver koja je usmrtila zenu, tiho i oprezno je posmatrala prostoriju. Osecala je da je jos neko prisutan. Osetila je miris. Miris straha. Dugo je jos provela vremena u kuci mirisajuci vazduh cekajuci nesto, nekoga. Bila je nezadovoljna. A onda naglo skoci i izlete na vrata i pogleda u mesec, koje je preslo sredinu neba. Znala je da je vreme da se povuku ka svom brlogu. Zareza i ispusti dugi stravicni urlik i potrca iz sela preko cistine ka sumi. Sve Zveri krenuse za njom......

   

 

    U kucici u cosku sobe, ispod kreveta u rupi, nalazilo se prestravljeno dete. Paralisano od straha.

Dugo je lezalo u svom sklonistu drhteci. Slusalo je urlike,rezanje i zvuke komadanja tela. Culo je i posmrtni urlik svoje majke. I jos je dugo vremena lezalo u svom sklonistu. Napolju su se cule ptice, po cemu je znalo da je stigla zora. Znalo je da je sada bezbedan. Telo se lagano opustalo. Dete oseti kako mu se toplina razleze u dnu stomaka, sireci se niz noge. U glavi su mu odzvanjale zadnje reci Majke :”Srebro, srebro ih ubija”......

Dragon

Free Music
Free Music
Free Music
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se