Uvijena u esarpu tisine, stojim na vetru i cekam, da je odnese.
Vidim te u daljini kako stojis mirno i posmatras me, previse umoran da dodjes do mene i iscupas mi sa usana reci koje mole da budu izrecene.
Cutim.
Opet u glavi pevusim, " na kojem boku spavas, pomislim", i ukradem te Javi. I odvucem u San.
Cudno je to skroviste u kojem se mesecima sastajemo, a jos otkriveni nismo.
Mnogi bi dali citava bogatstva samo da mogu jedan trenutak da virnu u moj san i otkriju esenciju strasti koja se tamo skriva.
Spavam.
Usporeno disem.
Osecam kako se priblizavas i toplina krece da se razvlaci po telu.
Svesna da izvijam kukove, ne mogu da kontrolisem refleksnu reakciju na osecaj kojim reagujem na tebe.
A ti i dalje cutis.
Pruzas ruku i skidas esarpu sa moje nagosti.
Ogoljena stojim pred tobom i pricam ti, sve ono sto zelis da cujes, a znas da izjedace te danima.
Spustas se na kolena i stavljas mi desni obraz na stomak, dok obema rukama mi grlis bokove.
Lice mi se vlazi.
Klizi suza ka usnama.
I ti meni nedostajes....

Znas li? ...