Nemas inspiracije?
Zato ne pises?
Kako ti moze nestati inspiracija kada imas mene u mislima?
Dovoljno je samo, kao veceras, zatvoriti oci i premestiti se kod tebe u krilo. Dovoljno je osetiti tvoje ruke na ledjima kako prelaze preko prsljenova i idu ka vratu u potrazi za toplim delom ispod kose. Dovoljno je samo nasloniti glavu unazad i osetiti tvoje ruke na grudima, nezne ali cvrste, kako ispituju najezenu kozu i otvrdnuce centra zadovoljstva. Dovoljno je samo izvijati se na tebi, a onda se lagano okrenuti i zgrciti se oko tebe.
Tvoj pogled sam menja boju, ne i postojanost.
Ulovljen u mojim zenicama koje naizmenicno se sire i skupljaju od nepodnosljivog zadovoljstva, dopustas mi da se igram, da samu sebe dovodim do kraja sveta i nazad. Dopustas mi da osecam dinamicnost prilepljenih kukova, uzivajuci u tezini moga tela. Ritam ti odgovara. A onda krece ubrzanje.
Agonija i ekstaza - razmisljas dok osecas nabubrelost moga tela.
I tek kada osetis prvu kontrakciju emocija, privlacis mi glavu i ljubis...
...pijes izlucevinu endorfina, slatkastu i obilnu dok ja pokusavam da ti sapnem da te beskrajno volim...
Napolju grmi, a ja sam zgrcena na tebi, tako neobicno sigurna.

Permalink | Komentara ( 4 ) | Pošalji komentar