Prva Priča
1.3.2008


Dodjes niodkuda pravo u moj san i sludis me tim svojim modrim ocima. Posmatras me sa distance i teras da ti prilazim sve blize dok neprimetno odmacinjes se da bi odrzavao distancu. Toliko si dugo cekao i sada zelis da molim; da molim da te dodirnem i shvatim da sanjam, da molim da prestanes tako prodorno da me gledas da ne bih prosaputala ime tvoje, da molim da me zagrlis i slijes u mene jednim poljupcem, svu potrebu nocima obuzdavanu raznim metodama. Zelis da vidis koliko mi je stalo, kolika je moja zelja, koliko je jaka moja potreba, koliko moci ima u jednoj jedinoj reci koju znas da cu osloboditi.
" Dodji" ...
I ti prilazis, bez osmeha i dalje zadrzavajuci onaj modri pogled koji utrobu mi para svojom upornoscu. Mirises na planinski vazduh visokih nadmorskih visina i tek mrva mediteranskog cempresa se provlaci.
A onda odjednom, podizes ruku i pokusavas da mi dotaknes lice, kao da zelis da se uveris da sam zaista tu pred tobom, a ne u snu. Pokret savrseno smiren koji cupa mi zenice iz oka i ja osecam kako mi suze same klize jer shvatices da te samo sanjam.
Jos jedna noc.
Ali ovog puta drugacija.
Bolnija od svih onih noci u kojima sam samo budna mastala.
Budim se kao iz anestezije, pokusavam da razbistrim glavu fokusiranjem zelene tacke na plafonjeri. Olovno teske ruke ne slusaju komandu da se pokrenu i obrisu tragove neminovnog svrsetka sna.
Nisam te dotakla.
Okrecem se na desni bok i zauzimam pozu fetusa, ne bih li pronasla malo sigurnosti koja crpi se iz udobnosti. Cujem vetar kako divlja i dozvoljavam tananom zraku sunca da padne mi na donju usnu.
Oblizujem se i osecam energiju kako se vraca. Vlazna usna i topli zrak sunca - kombinacija koja opisuje tvoj palac na mojoj usni, dok nezno pokusavas da razdvojis mi usne. Kradem smesak isrcpljenom duhu, i protezem se osecajucu trbusne misice kako se napokon opustaju.
Grcc je prosao.
Budna sam skroz.
Toplo je ispod pokrivaca. Koza mi je vrela i ja se otkrivam.
Ko te je pustio u sobu?
Prva reakcija je Pokriti se. Ali ne. Sada se modre oci smeskaju.
Leva ruka klizi izmedju butina.
I ja se prepustam svojim duhovima...
Ipak je jutro dobro...
Stigla ti je sms poruka.
Javi se...

Objavio/la Proslost u 11:48 | kategorija:
Permalink | Komentara ( 5 ) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

Ako neko zaspi uz ovu pricu, nije normalan... :-)))
Poslao/la Specificna u 12:35 , 1.3.2008 | Link | |
Читам.
Потпуно ми је глупо оставити коментар
на интимност чији ниси део :)
Poslao/la DjMilena u 12:51 , 1.3.2008 | Link | |
ma kakav sms bre!! - gasi telefone ili baci u slivnik i pusti vodu, da ne kvare lepotu ovoga jutra...:))
(**bem ti sms - uvek stigne kad priča dodirne butine i treba da krene dalje..:p)
Poslao/la kojak u 14:45 , 1.3.2008 | Link | |
@Specific :)))
@Milena, dobar komentar ;)
@Kojak, nisi dobro razumeo : drugom rukom Mu je poslala poruku da ga je sanjala :)
Poslao/la Proslost u 15:39 , 1.3.2008 | Link | |
ahaaaaaaaa, a vidi mene glupavog - to znači leva je nastavila dalje u istom smeru.uuuuh breeeeee, i,i,i,i,i....kad sledi nastavak? ;) :))))))

PS - alergičan sam na telefon u takvim momentima i bilo je i da lete kroz prozor i zato tako reagujem i na pomen telefona, kada se stigne do butine..:))))
Poslao/la nestrpljivi kojak u 15:52 , 1.3.2008 | Link | |


  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se