Znam da hoce...
5/5/2008
Ponekad pocinjem da psujem u sebi. Na meti su mi poreznici, lekari, politicari..posle njih psujem I samoga sebe, jer im se ne mogu odupreti, osecam se kao jedinka koja ne moze da se izbori sa svim tim zivotinjama (predatorima).
Dobro bi mi dosla sada jedna cigareta I jedna velika krigla tamnog piva..ali necu, necu ubijati svoje misli alkoholom.
Pre nekog vremena procitao sam u novinama kako jedan Spanac ima desetak diploma fakulteta, medicinu je zavrsio zato sto mu je lekar “odredio” pogresnu dijagnozu, nisam toliko pametan, ali dodje mi da krenem da citam o raznim bolestima, sta fali malo da lecim druge, a mogao bih I sebe? Verujem da bih bio uspesniji od mnogih lekara…necu, necu to uraditi. Okrenucu se prema Suncu, uzecu masku za varenje, pogledacu u Sunce, videce I ono mene, I tad cu se osecati odlicno. Nikada moje psovke nisu upucene Suncu (mada Srbi cesto uzimaju Sunce u usta) zato me I treba pogledati, I svaki moj neresiv problem da resi ono. Da, sta mu fali!? Znam da ce jednog dana Sunce prestati da sija, tada necu biti ziv, a mozda bih I voleo…sto da ne, bolje umreti I isto vreme kao I Sunce…
POGLEDACE ME! ZNAM DA HOCE!