5/2/2009

Verovatno da sam se nekada već dotakao njih
          

                čuo sam kako se kvaka od ulaznih vrata pomera , polako se kretala na dole . Da neko nezna ,pomislio bi kako neko pokušava kradom da se uvuče . Ali ne , ona je tako uvek ulazila , uvek sa nekom dozom gracioznosti nesvatljivom za njen uzrast .........
            Polako se sagnula pa jednu odmah potom i drugu cvipelu rašnirala te uredno složila na ivicu pločica jednu pored druge . Odmah je skinula njenu svilenkastu jaknu pa progovorila

                            Neno , jel možeš da mi zakačiš gore jaknu ?

  Oduševljavala me je sa svojom prisnošću prema Neni , uvek kao dve drugarice , bolje reći kao da je Nena starija sestra . Ja ,ja sam uvek bio samo " komšija "

                            ušla je i odmah sela na trosed okrenula prema televizoru i samo nemo gledala 

                        nena je na sto stavila neke keksiće i sada već "njenu"  čašu sa sokom . Ništa niko nikoga nije pitao , nije bilo potrebe ..................



                   Baca - Duša   i baka - Mara pre oko trideset  pet - šest  godina jedno vreme su imali redovnog gosta . Imali su neverovatnu nuz prostoriju , mali objekat u kom su provodili više vremena nego u kući . Taj objekat imao je svoju neku draž koju je  na mene kao neku magiju lepio nedavši mi ni malo šanse da se odbranim od nje
                    Voleo sam te hoklice ležerno poređane oko stola na terasi , voleo sam pletenu korpicu uvek punu baka Marinih kiflica , neverovatno ali uvek - tek ispečenih . Voleo sam umirujući ton Baca Dušinog glasa , iako hrapavog , nekako moćnog , sklonog hiptnozi  mene i svih u okolini .
      Da , te godine su nas vezale  na neki čudan način , moji su u početku bili sramežljivi što im dete stalno kod komšija " visi "  no kada su uvideli da nikakvi zidovi niti zabrane ne vrede , Da stariji bračni par uživa u dečijem društvu  pomirili su se sa sudbinom i shvatili da ništa ne mogu

                  ............................danas gledam praunuku kako je staložena i mirna , kao da zna da se nalazi kod svoje kuće

                                             " Neno , molim te čašu vode "

                 prozbori komšinica četvorogodišnja lepotica pa uze daljinski i prebaci na neku emisiju što ona redovno prati . samo na trenutak me uglom očiju snimila , tek da vidi ono što je htela .....da se nalazi kod svoje kuće 
objavio: gooliver u: 20:50
kategorija: obavesti prijatelja | Komentara: (0)
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se