Sa proste klupe naslonjene na zid pogled se pružao na " kraljicu peći " koja je bila otprilike na jednoj trećini dužine prostorije . Preko puta na drugom zidu je bilo dve stolice , berberske , stari drveni nameštaj berberskog salona , ogledala koja su već načeta vlagom pogubila neku površinu srebrnog nitrata ...........i jedan lik u njima . Iza njega stari majstor " Vuja " nekada beli mantil posiveo jer već nemoguće ga je isprati od vremena koje ga nikako ne napušta niti jednim pranjem visio je sa njegovog oronulog tela .......ali brijač u ruci stajao je mirno
" drotoš , jel izbrijavamo ? "
voleo sam taj šmek starine , navika , neke priče , filovane slike po starim ramovima .............njegov naziv za moje zanimanje - drotoš
" doktore , s'prsta u minus "
odvrno je vrelu vodu , stavio neki isfronclani peškir u lavor i natopio
................šesdeset treće je selo dobilo zubara , od tog dana ja ti više nisam doktor "
" ma doktore te godine je selo izgubilo , a ne dobilo zubara .................."
brijač je počeo svoj ples , pratio je svaku konturu ovog jebenog lica i svaku dlaku je zagrlio sa ljubavlju bogomoljke ......lice kao dečija guza , vreo peškir na njemu , drotoš i doktor
čuh apsurd ko je bio gospodin u vreme doktora i ko ga takvim napravi , pričaću vam jednom o tome , verujte i danas je isto .............
ja sam samo hteo reći koliko volim berbernicu kod " Vuje "


