Ma otkud znam...
Rekoh da neću pisati,da sam umorna i iznervirana i razočarana i da mi je muka same sebe, nekih samoobmanjivanja, jebem li ga, ne umem ni da definišem sebi u čemu sam i gde sam a ne drugima. Ajde kao ovi drugi to i ne očekuku od mene, ali ja očekujem od sebe. Onda kažem sebi: aj sutra ću o tome, danas bi mogla da nakrcam jedno 12 sati posla, šta je to za mene...
Danas sam se i pored svega toga lepo osećala. Oslovljavanje sa Profesorka mi nije smetalo uopšte kao ni sedenje za katedrom. Malo sam i uživala, priznajem...
Sve radim da ne bih mislila na haos u svom životu koji sam sama napravila. Nedostaje mi viđanje sa prijateljima iako se sa mnogima čujem svakodnevno. Nije to to ipak. Nedostaje mi odlazak u bioskop, šetnja gradom ,eto tako, sama, bez cilja...
Ma šta ja pišem, kapa i šal i odo ja, neka čeka posao...
