| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
..januar na moru..
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
ambijent
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
odlomci
,
,
,
|
|
|
|
|
|
|
|
,
sebi sam
Dani nestaju zasukani u izmaglicu i nije da ih ne mogu učiniti drugačijima, prosto sam izgubila osjećaj za dobro svjetlo.
Udomila sam stranca , podijelili smo odaje .
Već neko vrijeme opušta se u mojoj stolici za ljuljanje, uvlači se u moju obuću, šušti po mojoj torbi bez namjere da pronadje ili otkrije djelove onoga što jesam.
Osvajao je moj prostor i osvojio je mene. Stranac se zove mojim imanom.
Jer on je zapravo oduvijek tu.
Godinama je ućutkivan pretencioznim željama, kobajagi planovima, naivnim ambicijama.
Svi komadi mog identiteta u nekoliko zamaha nestali su u limenoj kanti koja se odlaže ispod starih sudopera. To su one koje imaju šarene platnene krpe da bi sakrile šupljinu a tako neprijatno mirišu na vlagu.
One zapuštene.
odmjeravam ga preko kašike, ruba staklene čaše, mekoće toplog jastuka i o njemu ne mislim ništa. I ne osjećam ništa prema toj istini da u sebi ne prepoznajem nikoga od trenutka kada se poslije nekoliko nevidljivih zamaha, sve zaustavilo. Zasukalo se u prozirnoj magli i prestalo je da bude važno.
Dok stojimo na otvorenoj terasi, ja držim upaljenu cigaretu i upćujem mu misao o zadovoljstvu koje bih osjetila gledajući ga dok nestaje niz zidove , strmoglavo do dna. Sa osmjehom izgovaram kakav bi to veličanstven pad bio. Nije mu se dopala šala.
Pikac hiperventilira
21:23, 11/1/2008
21komentara Link
...
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Letu Štuke
njena čarobna kuća
...Skinula je indijansku nošnju, bacila je u ugao sobe i izvukla ogromne Dijegove pantalone iz ormana. Bile su sive, visoko podavijenih nogavica. Bile su joj preširoke jer je imala vrlo vitak struk. Navukla je ogromnu tamnocrvenu košulju. Kada ju je zakopčala, tijelo joj je nestalo u širokoj odjeći kao da je ušla u dzinovski poluizduvani balon. Vrat joj je provirivao iz okovratnika kao pile iz kokošarnika. Polako je uvukla krajeve košulje u pantalone i navukla svilene čarape s podvezicama. Obula je crne cipele koje je nosila još dok je bila đak i stala pred ogledalo. Dugačke crne lokne padale su joj po ramenima kao tamni vodopad.
Šećerna Lobanja je zaškljocala: “Šta li sada radi?”
“Frida, Dijegova odjeća ti ne pristaje”, primijetila je Fulanga.
Frida je slegla ramenima. “Upravo tako. Ništa mi više ne pristaje.”
Čika je nezainteresovano grickala šapice. Šećerna Lobanja nije mogla da licem izrazi zabrinutost jer nije imala obraze. Samo je sjedjela na ormanu širom otvorenih usta.
Frida je nezadovoljno posmatrala svoj lik u ogledalu. Zatim je snažno savila glavu unaprijed kako bi joj kosa pala preko lica. Dohvatila je makaze i počela da je siječe u krupnim pramenovima. Za nekoliko trenutaka, uvojci su ležali rasuti po podu.
“O, ne”, uzdahnula je Šećerna Lobanja. “Volim tvoju kosu!”
“Bez brige”, dodala je Fulanga. “I ovo će proći. Kao i sve drugo.”
“Neće”, odvratila je Frida hladno i nastavila da siječe.
Fulanga je skočila na pod, pokupila nekoliko pramenova i prislonila ih pored svog lica. “Kako mi pristaju?” Pokušala je da se našali na račun onoga što je Frida uradila. “Oduvijek sam željela da imam ovakvu kosu.”
“Uzmi je”, odgovorila je Frida, ne podižući pogled. “Ja više nisam žena.”
Odložila je makaze na toaletni stočić. Onda je dubokim glasom, oponašajući Dijega, odrecitovala:
Bila ti je lijepa kosa
i padala je preko nosa,
sad kad nosiš periku
tražim drugu priliku.
Nekoliko riječi je izgovorila otegnuto, kao da će zapjevati. Onda je zaćutala, uzela Dijegov češalj, umazan pomadom za kosu, i očešljala se. Nekoliko trenutaka je u ogledalu posmatrala rezultate, a onda je iz teglice uzela još kreme i utrljala. Zatim se začešljala unazad, oponašajući Dijega.
“Sad ću osvojiti ženu”, Frida se uhvatila za međunožje, oponašajući muškarce. “Završeno je s muškarcima.” Iako niko na svijetu ne bi posumnjao u njen pol, Frida se, iz zanosne žene u tehuanskoj haljini, preobrazila, najbolje što je umjela, u čudnu muškobanjastu ženu u ogromnoj odjeći. Nije ličila na Fridu koju je Fulanga poznavala. Na neki način, podsjećala ju je na sitnog, ali privlačnog muškarca.
U naletu bijesa, Frida je zgrabila četku za kosu i bacila je ka ogledalu. Nije više mogla da podnese svoj lik.
“Vrati mi kosu.” Zgrabila je uvojke koje je Fulanga prislanjala uz lice, pokupila ostatak razbacanih pramenova i izgubila se.
“Nešto mi govori da se ovo neće dobro završiti”, promrmljala je majmunica kada je Frida otišla u atelje na drugoj strani kuće.
Čika joj je odbrusila: “Otkud ti takva ideja , mudrice?”
“Možda uništava slike”, zaškljocala je zubima Šećerna Lobanja.
“Tako nešto nikada ne bi učinila”, zaključila je mačka.
“Kao što nikada ne bi odsjekla kosu”, dodala je Šećerna Lobanja.
“Umukni , nakazna lizalice, uprotivnom ću te pojesti”, frknula je Čika, odlučna da prekine raspravu...
...Prostor je bio pretrpan. Jedan zid su prekrivale police, dok su na drugi bila naslonjena platna i ramovi. Na zidu do prozora visilo je veliko ogledalo. Frida je sjedjela u svijetlozelenoj stolici ravnog naslona. Pramenovi kose su bili privezani za razne djelove stolice, a ostatak je ležao razbacan na sve strane. Lokne su izgledale zlokobno, kao puzavice, kao zmije koje će se razmiljeti po njenom tijelu. Čitav prizor trebalo je da dočara njenu usamljenost nakon rastanka sa Dijegom. Priča njenog života. Uzela je pramen kose i pažljivo ga uplela. Onda je uzela četkicu, i , s naporom, kao da čini nešto neumitno, počela da skicira ono što je posmatrala u ogledalu...
laban karik hil
 |
 |
nije to
to crno pod noktima nije glib.
ne, ne...ne .
nije.
to se nakupilo vrijeme u satima potrošeno
na ništa
i nimalo na sebe.
u danima, mjesecima...prošlo vrijeme.
ne okreći se za njim.
to nije glib ispod očiju,
to su sjenke umora , tragovi mrštenja,
sive fleke ostale od tupih pogleda kojima se isprate ljudi poslije sati
zagovaranja, pregovaranja, ogovaranja...nikada ne operem oči za njima.
izgubila sam naviku da... ?
sama je otišla,
ma nisam je ni imala.
ne možeš imati naviku,
nije to čarapa.
nikada nisam ni pokušala da napravim red
ali krivca za sopstveni nered uvijek imenujem.
a ne...
nije to prljavština pod stolom
to su ostaci koje nožnim prstima ćuškam dok grickam slike
potrošene,
prelistane,
pa pokidane
kažem,
nije to prljavština.
a
ako ti je neprijatno da u mene gledaš
preporuči mi naviku
da bih naučila da očistim za sobom.
| <- Prethodna strana :: Sledeća strana -> |
O meni
Home
Moj Profil
Arhiva
Foto Album
RSS Feed
Poslednje napisano
..januar na moru..ambijent
ambijent
odlomci
sebi sam
Pikac hiperventilira
...
Letu Štuke
njena čarobna kuća
nije to
Burleska
...
Noć dolazi sama
Back
Kikot
Prozor
ogledalo ima dva lica
Slova
Za svojom glavom
Igra
Kategorije postova
majstoricrtezi
slike
foto
rijeci
Linkovi
Blog Hosting
|