44

11/12/2007,23:32

Zar nisam znala

ned - 09.12.2007

Da.. predosećala sam to u poslednjim danima, nedeljama.. bilo je pitanje trenutka... htela sam da pobegnem od toga, da živim u iluziji još malo.. ali smo morali da se suočimo.. sa krajem...

Bio je juče, kod mene... na kratko.. tek da pokupi još ono malo svojih stvari koje su još uvek bile kod mene, zbog čega smo oboje verovali da još uvek postoji nada.. još jedan pokušaj dogovora, razgovora, još jedan poraz u nizu, svaki put još malo dublje, jednom je moralo dotaći dno..

Da konstatujemo konačno da se ne možemo dogovoriti oko budućnosti.. rekao je. zašto, pitala sam, ne znajući baš šta govorim.. pa ovako nema smisla u nedogled, jednom se mora staviti tačka.. znači, da konstatujemo.. da, rekla sam, izgleda da je tako..

i bio mi je čudan taj momenat.. priznavanja poraza.. priznavanja izgubljene bitke, suočavanja sa istinom bez ružičastih naočara, bez samozavaravanja, gledanja toj istini u lice, susret sa neizbežnim.. izgleda da je tako, odzvanjalo je još dugo posle toga..

Imam i ja pravo da budem srećan, sa nekim..

Naravno, drago mi je zbog tebe.. nemoj pogrešno da me shvatiš, ali draže mi je da si dobro nego da si loše..

Onda je u kola otišla njegova bicikla, pa alat, kaciga, i ona dva tri duksa.. dve majice su ostale u ormanu, baci ih, rekao je..

Nemoj ovo da shvatiš previše tragično, rekao je,

ma kakvi..

ovo je samo još jedan korak u istom pravcu, ništa specijalno,

ostaćemo u kontaktu ako želiš,

da preko telefona,

pa ne, možemo i da se vidimo,

dogodine,

čemu??

 

Meni dolazi onaj englez kojeg sam upoznala letos u posetu, u četvrtak, na tri dana.. njegov prijatelj sa posla nas je pozvao u subotu na večeru i ja sam rekla da ne mogu da idem jer imam gosta, ne, ne mogu više da u tvom životu uvek budem na drugom mestu, ne želim da moje stvari više budu kod tebe, ni da jedem u tom stanu ni da spavam u njemu, ako tebi stalno neko dolazi, ali dušo, pa ti živis sa ženom koja ti se sviđa i sa kojom izlaziš već devet meseci, meni neko dolazi na tri dana i to je problem??

ali ne, ma nema veze, zaboravi.

nemoj nikad da saznaš kako izgleda živeti sam.

i, budi dobro.

...............................................................................................

 
posted by marija@ at 9. decembar 2007 14:06:43, | 9 comments
objavio/la Marija@ kategorija:
(1) Komentara | obavesti prijatelja

Pošalji komentar
Komentari:

At 9. decembar 2007 14:30:43 ariel said:
Jbt !

At 9. decembar 2007 14:33:36 jovan55 said:
Jbg

At 9. decembar 2007 15:20:39 treca_smena said:
uh pretezak post.... nedelja popodne x ovakav post = system shutdown

At 9. decembar 2007 20:41:20 marija@ said:
9 godina 342 dana 18 sati i cca 10 minuta.... a znam jer smo posli u ponoc, na zurci za docek 1998e... koju smo pravili zajedno...

At 9. decembar 2007 20:42:41 DiplomiraniDuduk said:
Susreti, rastanci, nešto lepo, nešto ružno - sve je to život!

At 9. decembar 2007 21:38:20 londonka said:
Ja opet da ponovim - cut the loss and move on. Ovo je super sto se deislo. U suptrotnom bi se vukla godinama i opet se ne zna sta bi bilo. Ovako se dobro isplaci, ucirkaj, kresni s nekim zgodnim barmenom i idemo dalje.

At 9. decembar 2007 21:49:40 nemiri said:
što pre to bolje. ozbiljno staviti kraj.

At 9. decembar 2007 23:50:29 dvevijuge said:
Pa, znala si :(

At 10. decembar 2007 10:02:17 marija@ said:
@diplomiraniduduk - diplomirao si sve osim duduštva ;) @londonka - shvatam te skroz. savete ću primeniti čim pre a u skladu sa mogućnostima :d @nemiri - biće da je tako... pričam juče sa bratom - jedan od retkih kojem mogu da kažem sve :) - kaže mi istu stvar ;) @dvevijuge - eto...
Poslao/la marija88 u 23:36, 11/12/2007 | Link | |