Ringispil

13.7.2008

Malecka

Kroz odškrinuta vrata čula je majčin šapat i razaznala tek nekoliko riječi „Još je mala, ima vremena, saznaće“.

“Mislim da griješiš " – čula je očev uzdah.   Znala je da se to odnosi na nju, da je nešto ozbiljno, ali nije mogla shvatiti smisao tih riječi. 

 „Još je mala, daj,  idem časkom ja“ govorila je majka , dok je stara i teško pokretna tetka Vera pitala da joj nećaka ode kupiti cigarete. Samo na jednom semaforu trebala je preći ulicu sama. To je toliko željela, ali se nije usprotivila majci. Znala je da ne vrijedi,  jer  pokušala je mnogo puta do sada. Naučila je da se jednostavno valja pomiriti. 

“Mala si još“ odgovorila joj je majka i onoga dana, kada ju je prvi put pitala da ostane do poslije ponoći napolju. „Znaš da bih brinula, molim te, hajde, ostani drugi put“. Kao i uvijek, poslušala bi majku.  

I uvijek je bila mala. Sasvim mala, nježna, plavokosa i plavooka djevojčica. Zaštićeno djetešce.

Oduvjek je bila okružena ljudima koji su je voljeli. I bila je srećna, sada već skoro velika, a ipak mala. 

 Njen otac bio je strog čovjek. Živio je u nekom svom polusvijetu. Satima bi sam sjedio ispred šahovske table i pomijerao  bijele i crne figure. Tek ponekad, osmjeh zadovoljstva bi mu zablistao na licu. Samo  ona je uspijevala da na njegovom strogom licu uhvati taj smješak.

- Eh, malecka moja, koliko si mi sreće donijela, tepao joj je i svojom velikom, nezgrapnom šakom namještao pramenove kose, praveći razdjeljak po sredini. Koliko god joj to ponekad znalo ići na živce, nije imala srca reći mu.  

- Malecka, malecka -  rugale su joj se drugarice - Pa do kada ćeš ti biti malecka?

Užasno ju je počelo ljutiti  to što su stalno smatrali da je suviše mala da nešto dohvati, kupi, izabere, odluči, da otputuje, da izađe, da ima prvi sastanak.. 

- Kada ću konačno biti velika? - pitala je majku jednog ljetnjeg dana, pred upis u srednju školu.

-Ti si moja mala, malecka djevojčica. - rekla joj je majka – „Svakoj majci njeno dijete je uvijek malo..i želi da ga zaštiti“ . Majka je brzo obrisala suzu krajem kecelje,  a njoj nije bilo jasno zašto  je palakala zbog jednog posve običnog pitanja.

Majka je znala je da će jednom odrasti i nije htjela to da spriječi. Samo je brinula, majčinski jako i pomirujuće. 

Kada je po prvi put, bez znanja roditelja krenula sa drugaricama na upis u gimnaziju i  po prvi put u ruci držala vlastiti izvod iz matične knjige rođenih, malecka je odjednom postala velika. Po prvi put vidjela je ime neke nepoznate žene u rubrici majka i prekriženo polje u rubrici otac. 

Velika je bila razočarana u sebe, život i one koji su joj dali prezime i dom. Razočarana u ljude koje je zvala ocem i majkom. Odrasla je shvativši da je godinama živjela u laži.

Zažmurila je poželivši da je još uvijek mala.

11:04, 13.7.2008 Poslao skorpija11

Ne razumem tu potrebu da se krije od deteta
da je usvojeno..., jer kad tad velika je mogucnost da
to otkrije, a kad se sasvim malom detetu to nekako predoci,
ono... to prihvati, a zna se da se uvek vishe voli onaj ko te je gajio i sa kim si vreme provodio, ako je to opravdanje za tu laz...

11:11, 13.7.2008 Poslao vesticara

Jako lepo i puno emocija. Vreme je najbolji lek.Divno.

17:04, 13.7.2008 Poslao Anny

malecka.... heh,i mene moji s tako zovu...iako imam 18 godina.... :)
nisam sigurna da li je dobro sto ljudi kriju te stvari od dece... mada, verujem da je tesko nesto slicno prevaliti preko usana,,,

21:02, 13.7.2008 Poslao kojak

skoro da nisam siguran kako bih se tačno opredelio.
teško je biti sasvim pametan u takvoj situaciji.
mislim da to prosto mora da se gleda od slučaja, do slučaja, jer ne reaguju ni svi ljudi, ni sva deca jednako.

06:00, 20.7.2008 Poslao donna

#Skorpija11

Ljudi uvijek imaju samo najbolju namjeru prema djeci, sopstvenoj ili posvojenoj. Ali ne urade uvijek najbolje.
Hvala ti.

#Vesticara
Hvala ti:)

#Anny
O pa ti jesi malecka:))
Nisam ni ja sigurna da je dobro prećutati, no ipak, desilo se.

#Kojak
Upravo tako, nema obrasca ni sheme. A odluka je teška.