Ringispil | |
6.7.2008Čovječe ne ljuti se
Uža i šira porodica bila je lekcija koju sam trebala ponavljati sa mojim malim đakom. Nekako smo se razjasnili i on nije puno zapitkivao. Da neko „spava“ je valjda nekako shvatio. Ili nije, ne znam. Samo nije ništa pitao. Došao je iz škole zabrinut. „Mama dobiću keca“- jedva je izgovorio- „imali smo pismenu vježbu i trebali smo da opišemo djeda. Ja sam pitao može li baku, ali učiteljica je rekla: „ ne može, sjedi i piši“. Ništa ne brini, zagrlila sam ga nježno. Spremila se brzo i otišla u školu. Učiteljicu sam zatekla u zbornici, sa ovećom najlon kesom u kojoj su bile sveske. Zamolila sam je da mi pročita njegov rad. „Volio bih da mogu opisati djeda, ali ne znam kako ću. Ja sam dedu vidio samo na slici i kada nešto pitam u vezi njega baka samo plače. I kaže kako bi on bio ponosan na mene. Tata ga rijetko pominje, kaže pričaće mi kad porastem, mali sam i nešto neću razumjeti. Šta- ja ne znam, niko neće da mi kaže. Vidim ga samo na slici i nekako mi je lijep. Tu istu sliku sam viđao na spomeniku. Znam se i prekrstiti i upaliti svijeću. Mama mi je rekla da sam imao djeda. Ona nema njegovu sliku, pa ne umijem ni njega opisati. Druga baka kaže da moja mama mnogo liči na njega i da zato jedna tetka plače svaki put kad vidi moju mamu. Pitao sam Dalibora da mi opiše svog djeda, ali on neće. Kaže on je njegov. Kaže da mu priča priče i da igraju čovječe ne ljuti se. Nisam puno ni pitao, ja to igram sa bakom. Ali neću da opisujem baku, kad ne može.“ Stisla sam joj ruku i rekla: „ništa ne brinite, nemojte samo da čita pred razredom“, pa sam otišla kući i sa njim započela novu partiju „čovječe ne ljuti se“.
23:30, 6.7.2008
13komentara Link
Pošalji komentar { Prethodna strana } { Page 9 of 9 } { Sledeća strana } |
O meniMoj Profil Arhiva Prijatelji Foto Album LinkoviKategorijePoslednje napisanonaš plesČuvar tajne Pa šta! Nedostaješ Peron želje Prijateljialeavrbares kojak MMMila |